Jutarnji stih

Spasenje djece

“I dijete se poznaje po onome što čini, je li čisto i pravedno djelo njegovo.” (Izreke 20,11)

Potrebno nam je mnogo proučavanja i najusrdnijih molitava za nebesku mudrost da bismo znali pravilno usmjeravati misli mladih, jer mnogo toga ovisi o usmjerenju na koje roditelji upućuju um i volju svoje djece. Uravnotežiti njihov um pravilnim usmjeravanjem i u pravom trenutku najvažnija je zadaća, jer vječna sudbina djece može ovisiti o samo jednoj odluci donesenoj u odsudnom trenutku. Koliko je stoga važno da um roditelja bude što slobodniji od zbunjujućih i iscrpljujućih briga ovozemaljskog života, kako bi mogli smireno, razborito i u ljubavi razmišljati, pridajući spašavanju svoje djece najveću pozornost i značaj! Unutrašnje ukrašavanje treba biti najviši ideal kojemu roditelji trebaju težiti u odgoju svoje djece. Posjetiteljima i strancima roditelji nikada ne bi trebali dopustiti da im oduzimaju vrijeme koje kao najveću životnu vrijednost duguju svojoj djeci dajući im strpljivo svakodnevne pouke da bi pravilno usmjerili njihov umni i duhovni razvitak.

Život je prekratak da bi bio protraćen u ispraznim i nevažnim razonodama, u beskorisnim posjetima, u nepotrebnom odijevanju zbog pokazivanja ili uzbudljivim zabavama. Ne možemo si dopustiti gubljenje vremena koje nam je Bog dao da činimo dobro drugima i sabiremo blago na Nebu. Nemamo previše vremena za izvršavanje potrebnih dužnosti. Moramo posvetiti vrijeme oplemenjivanju vlastitog srca i uma da bismo se osposobili za svoje životno djelo. Zapostavljajući te osnovne dužnosti i prilagođavajući se navikama i običajima svijeta, mi činimo veliko zlo i samima sebi i svojoj djeci.

Dužnost je majki da svoje umne snage oplemenjuju i svoje srce drže čistim. One trebaju koristiti svaku mogućnost za svoje umno i moralno usavršavanje, kako bi se što bolje osposobile za odgoj svoje djece. One koje popuštaju svojim sklonostima da stalno budu u društvu drugih, brzo postaju nervozne kad im takvo društvo nedostaje. Takve majke nemaju sposobnosti da se prilagode prilikama. Neizbježne i svete domaće dužnosti njima se čine previše jednostavnima i nezanimljivima. One nisu nimalo sklone samoispitivanju i samodisciplini. Njihov um gladuje za promjenama i uzbudljivim prizorima svjetovnog života.

Kad bi roditelji shvatili da im je odgoj djece za korisnost u životu sveta i Bogom dana dužnost, kad bi unutarnji hram duše svojih sinova i kćeri tako ukrašavali za besmrtni život, u društvu bismo vidjeli veliku promjenu nabolje. (Testimonies for the Church, sv. 3, str. 146,147)


Komentiraj