“Koliko će dugo trajati prizori iz ove vizije? Koliko će dugo vladati grijeh umjesto da se prinosi dnevna žrtva? Koliko će se dugo razarati svetište i uništavati nebeska vojska?” (Daniel 8,13 — Suvremeni hrvatski prijevod)
Biblijski tekst koji je između svih ostalih bio temelj i središnji stup adventne vjere bila je objava: “Još dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara; tada će Svetište biti očišćeno.” (Daniel 8,14) To su bile dobro poznate riječi svima koji su vjerovali u skori Gospodnji dolazak. Tisuće usana ponavljalo je ovo proročanstvo kao geslo svoje vjere. Svi su osjećali da o ovim prorečenim događajima ovise njihova najveća očekivanja i najdraže nade. Ovi proročki dani, pokazano je, završavali su u jesen 1844. godine. Jednako kao i ostali kršćanski svijet, adventisti su smatrali da je Zemlja, ili jedan njezin dio, Svetište. Razumjeli su da čišćenje Svetišta predstavlja čišćenje Zemlje vatrom u posljednjem velikom Danu i da će se ono ostvariti prigodom drugog dolaska. Onda je uslijedio zaključak da će se Krist vratiti na Zemlju 1844. godine.
Ali naznačeno je vrijeme prošlo, a Gospodin se nije pojavio. Vjerni su znali da Božja riječ ne može prevariti; dakle njihovo tumačenje proročanstava mora biti pogrešno. Ali gdje je bila pogreška? Mnogi su brzopleto riješili problem tako što su ustvrdili da 2300 dana ne završavaju 1844. godine. Ovu tvrdnju nisu mogli ničim potkrijepiti, osim što Krist nije došao u očekivano vrijeme. Obrazložili su to ovako: da su ovi proročki dani završili 1844. godine, Krist bi se tada vratio da očisti Svetište tako što bi Zemlju očistio vatrom. Budući da nije došao, to nije bio kraj tih proročkih dana. …
Bog je vodio svoj narod u velikom adventnom pokretu, Njegova sila i slava pratili su rad i On nije htio dopustiti da pokret završi tamom i razočaranjem, i bude proglašen za lažno i fanatično uzbuđenje. On nije mogao dopustiti da Njegova Riječ bude izložena sumnji i nesigurnosti. …
Ali su u Bibliji našli potpuno objašnjenje predmeta Svetišta, njegove naravi, mjesta i službe; svjedočanstvo svetih pisaca bilo je tako jasno i opširno da o tome nije bilo nikakve dvojbe. (Veliki sukob, str. 324—326)