“Ljubljeni, želim ti u svemu dobro i da budeš zdrav, kao što je dobro duši tvojoj.” (3. Ivanova 1,2 — Varaždinska Biblija)
Bog želi da svatko od nas pronađe svoje mjesto, a kad se svatko nalazi na svojem mjestu i radi posao koji mu je Bog dao, doći će do savršenog jedinstva. …
Mi trebamo objasniti ljudima da je Bog poslao svojega Sina na ovaj svijet da spasi grešnike. A kako da to učinimo? Tako što ćemo uložiti sve napore za postizanje jedinstva. Svatko treba osjetiti potrebu za priznavanjem vlastitih pogrešaka i promašaja, a ne pogrešaka i promašaja nekog drugog. …
Trebamo se uzajamno zbližiti kao ljudi koji su odgovorni pred Bogom. Kupljeni smo otkupninom. Imamo samo jednog Suca, Čovjeka Isusa Krista. Nama nije povjerena dužnost da ocjenjujemo karakter drugih. Trebamo ocjenjivati vlastiti karakter na osnovi istine sadržane u Pismu. Bog nas za to može osposobiti, uputiti nas što nam je činiti da bismo baštinili vječni život. …
Bog ljubi svoj narod i želi da se on pomiri s Njim. On želi da svatko zauzme takav stav u odnosu na druge da bude spreman na svaku žrtvu kako bi spasio duše svoje braće. Oni možda nisu ispravno postupali. Pa ipak, Bog želi da svesrdno radimo kako bismo im pomogli, kako Njegovo ime ne bi bilo osramoćeno pred svijetom. Bog nam ne daje obećanja zato što uvijek ispravno postupamo, već da bi se moglo proslaviti Njegovo ime.
Neka nitko ne pokušava prikriti vlastite grijehe otkrivajući pogreške nekoga drugog. Bog nam nije dao da se bavimo tim poslom. Trebamo pustiti druge da ponize svoje srce kako bi mogli dobiti svjetlo Božje spoznaje. …
Ima onih koji se opterećuju odgovornostima koje im je Gospodin zabranio da nose. Do njih je godinama dopiralo svjetlo, ali oni se nisu obazirali na njega. Što učiniti? Trebamo li ostaviti te ljude da potonu pod teretom odgovornosti koje su odlučili preuzeti na sebe? Ne. Mi im trebamo pomoći da se izvuku iz svojeg teškog položaja. Na nama počiva odgovornost da damo sve od sebe kako bismo te opterećene duše oslobodili pritiska. …
Neka svatko sebi postavi pitanje: Što je s mojom dušom danas? I sutra neka se opet zapita: Što je s mojom dušom danas? I tako iz dana u dan neka svatko pokorava svoje srce pred Bogom. (Manuscript 56, 23. svibnja 1904. — Jutarnji govor održan u Berrien Springsu u Michiganu)