“Jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha se njihovih neću više spominjati.” (Jeremija 31,34)
Ako ih ni tada ne posluša (vidi Matej 18,15.16), onda, a nikako prije toga, to pitanje treba iznijeti pred cijeli skup vjernika. Neka se vjernici, kao Kristovi predstavnici, ujedine u molitvi i usrdnoj molbi s ljubavlju da bi se prijestupnik popravio. Duh Sveti će govoriti preko svojih slugu moleći zabludjelog da se vrati Bogu. Apostol Pavao nadahnut kaže: “Kao da Bog opominje po nama. U ime Krista molimo: Pomirite se s Bogom!” (2. Korinćanima 5,20) Onaj tko odbaci ovaj zajednički prijedlog, prekinuo je vezu koja ga spaja s Kristom, i tako se sâm odvojio od zajednice vjernih. Nakon toga, kaže Isus, “smatraj ga poganinom ili carinikom”. Ipak, on se ne smije smatrati odvojenim od Božje braće, već njegovan s nježnošću i suosjećanjem, kao jedna od izgubljenih ovaca koju Krist još uvijek želi dovesti u svoj tor.
Kristova uputa o postupku prema zabludjelom ponavlja u znatno određenijem obliku učenje dano Izraelu preko Mojsija: “Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Dužnost ti je koriti svoga sunarodnjaka. Tako nećeš pasti u grijeh zbog njega.” (Levitski zakonik 19,17) To znači da onaj tko zanemari dužnost koju je Krist odredio, da pokuša vratiti one koji su u zabludi i grijehu, postaje sudionikom u grijehu. Za zla koja smo mogli zaustaviti isto smo toliko odgovori kao da smo sami krivi za ta djela.
Ali onom tko čini zlo trebamo usmjeriti pozornost na zlo. To ne smijemo načiniti predmetom svojih međusobnih primjedaba i kritiziranja; čak ni nakon kazivanja crkvi nemamo pravo to ponoviti drugima. Spoznaja o pogreškama kršćana bit će samo uzrok spoticanja za svijet koji ne vjeruje; a razmišljanjem o ovome možemo imati samo štetu, jer se promatranjem mijenjamo. U težnji da ispravimo pogreške nekog brata, Kristov Duh će nas voditi da ga štitimo koliko je god to moguće od kritiziranja čak i njegove braće i još mnogo više od prijekora nevjernog svijeta. I sami griješimo i trebaju nam Kristova milost i opraštanje; pa upravo onako kako želimo da On postupa s nama, On nam nalaže da i mi postupamo jedan prema drugome. (Isusov život, str. 363)