Jutarnji stih

Svadba kraljevog sina

„Kraljevstvo je nebesko slično kralju koji priredi svadbu some sinu te posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu. Ali ovi ne htjedoše doći.“ (Matej 22,2.3; pročitajte i Matej 22,1-14!)

Kralj je poslao svoje glasnike prvo onima koji su se nazivali Njegovim izabranim narodom. Međutim, ovi, potpuno posvećeni nagomilavanju zemaljskog dobitka, nisu se odazvali pozivu: nisu marili za to.

Kada su oni koji su prvi bili pozvani odbili poziv, kralj je poslao svoje glasnike na raskršća putova, a tamo su se nalazili oni koji nisu bili tako duboko zauzeti poslom kupovanja i prodavanja, sjetve i građenja. …

„Tada uđe kralj da pogleda goste. Nađe ondje jednog čovjeka koji ne bijaše obučen u svadbeno ruho te mu reče: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo bez svadbenog ruha?’ On ostade nijem. Tada kralj zapovjedi poslužnicima: ‘Svežite mu noge i ruke te ga bacite van, u tamu gdje će biti plač i škrgut zuba!’“

Ima onih koji su došli uživati prednosti gozbe istine koji nisu jeli mesa niti pili krvi Sina Božjega. Oni tvrde da vjeruju u Riječ i da je propovijedaju drugima, ali čine nepravedna djela. …

Poziv koji su  odbacili oni koji su bili prvi pozvani, bio je upućen drugima. On je bio poslan neznabožačkom svijetu. I on se prvo morao propovijedati na „raskršćima putova“ – onima koji su aktivno sudjelovali u poslovima ovoga svijeta, glavarima i učiteljima u ljudskom rodu.

Oni koji objavljuju posljednji poziv milosti grešnom svijetu, ne smiju zaobilaziti svećenike i propovjednike. Božji sluge trebaju im se približiti kao oni koji su duboko zainteresirani za njihovo blagostanje, a onda se trebaju moliti za njih u svojim molitvama. …

Da ne bismo mislili samo na velike i darovite, a zaboravili na siromašnije, na one koji žive u skromnim okolnostima, Krist u usporedbi o velikoj večeri uči svoje vjesnike da idu i k onima koji su na putovima i ogradama, siromašnima i poniženima na ovoj zemlji. … Trud se mora uložiti u zadobivanje svih slojeva. (Review and Herald, 8. svibnja 1900.)


Komentiraj