Jutarnji stih

Svatko od nas treba poznavati vlastite slabosti

“Šimune, Šimune, pazi, sotona je dobio dopuštenje da vas može rešetati kao pšenicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malakše. Tako i ti, kad se jedanput vratiš k meni, učvrsti svoju braću!” (Luka 22,31.32)
Sotona se na svaki način pokušava umiješati između ljudske duše i Boga. On nastoji ljude navesti da umjesto Božjih riječi izgovaraju njegove prijedloge. … Kako je malo Petar razumio svoju slabost. On nije primjećivao da s njegovim duhom nešto nije u redu čak ni kada je pokušao obesnažiti utjecaj Kristovih ozbiljnih riječi koje su pred njima (učenicima) otkrivale budućnost punu tuge i patnje za Njega i za njih. Krist je vidio da Petar, ako se ne promijeni u duhu, neće moći podnijeti kušnju odbacivanja Gospodina, Njegovo poniženje, osudu i smrt. Na Učiteljeve riječi upozorenja odgovorio je: “‘Gospodine … ja sam spreman s tobom i u tamnicu i u smrt ići.’ ‘Kažem ti, Petre — odvrati mu — danas neće zapjevati pijetao dok triput ne zaniječeš da me poznaš!’” (Luka 22,33.34) Vidimo kako ljudska narav može biti prevarena i zavedena zato što je Sotoni dopušteno da stane između ljudske duše i Isusa. Zato su i Kristove riječi morale biti izgovorene s autoritetom: “Sotono, idi mi s očiju!” (Matej 16,23) Pusti me da priđem svojim slugama da ne bi bili nadvladani, da bi vjerovali u moje riječi, a ne u riječi varalica, jer ono što ja govorim istina je i pravda. … Božji narod kojeg je Isus Krist spasio iz ognja, svjestan je svojega grijeha i osjeća se poniženo i postiđeno. Bog vidi i prepoznaje njihovo pokajanje i zapaža njihovu žalost zbog grijeha koje oni sami nisu u stanju ukloniti i poništiti. Ali kada Mu se mole, njihove molitve bivaju uslišane i zato Sotona stoji u blizini da bi se suprotstavljao Kristu. … On stupa između Krista i duše koja se kaje i vjeruje. Pokušava baciti svoje paklene sjenke na tu dušu, oslabiti vjeru i obesnažiti Božje riječi. … Ako Sotona stoji između duše i Isusa Krista, tada su Kristova ljubav, prihvaćanje i oprost pomračeni. Muškarci i žene neprekidno nastoje pripremiti haljinu pravednosti kojom bi prikrili svoje poniženje i grijeh, dok Krist želi da Mu priđu takvi kakvi jesu i vjeruju u Njega kao u svojega osobnog Spasitelja. U svojoj nježnoj ljubavi, Otac koji prašta iznosi svoju najljepšu haljinu da bi odjenuo dijete koje Mu se vraća (vidi Luka 15,22). (Letter 65, 1894.; Manuscript Releases, sv. 7, 201—203)


Komentiraj