"Sve mogu u Isusu Kristu"

“Kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.” (Psalam 56,4)
“Samo će svijest o Božjoj prisutnosti otjerati strah koji bi plašljivom djetetu učinio život teretom. Neka ono u svoje pamćenje ureže obećanje: ‘Anđeo Gospodnji stoji oko onih, koji se boje njega, i izbavlja ih.’ (Psalam 34,7 — Šarić) Neka čita prekrasni izvještaj o Elizeju u planinskom gradu, a između njega i četa naoružanih neprijatelja moćni krug nebeskih anđela. Neka čita kako se pred Petrom u tamnici, osuđenom na smrt, pojavio Božji anđeo; kako je Božjeg slugu poveo u sigurnost pokraj naoružanih stražara, kroz masivna željezna vrata s prijevornicama i zasunima. Neka čita o prizoru na moru kad se zatvorenik Pavao na putu prema sudu i gubilištu obratio olujom šibanim vojnicima i mornarima, izmučenima od rada, nespavanja i dugog posta, i izgovorio one velike riječi pune ohrabrenja i nade: ‘A sada vas opominjem da budete odvažni. … Noćas mi se ukaza anđeo onoga Boga kome pripadam i komu služim te mi reče: Ne boj se, Pavle! Ti treba da dođeš pred cara. Evo, Bog ti milostivo daruje živote svih koji s tobom plove.’ S vjerom u ovo obećanje Pavao je uvjeravao svoje suputnike: ‘Ni jednome od vas neće propasti i vlas s glave.’ Tako se i zbilo. Zato što se na lađi nalazio jedan čovjek preko kojega je Bog mogao djelovati, svi neznabožački vojnici i mornari bili su sačuvani. ‘Tako svi živi iziđoše na kopno.’ (Djela 27,22-24; 34,44) Sve ovo nije zapisano da bismo mogli samo čitati i diviti se, već da bi ista vjera koja je djelovala u Božjim slugama u davnini, mogla djelovati i u nama. Bog će i sada djelovati isto tako snažno kao i nekada gdje god se nađu vjerna srca da budu provodnici Njegove sile. Neka oni koji nemaju povjerenja u sebe, koje nedostatak samopouzdanja navodi da izbjegavaju brigu i odgovornost, budu poučeni da se oslone na Boga. Tako će mnogi među onima koji bi inače bili samo brojka u svijetu, možda samo bespomoćno breme za druge, biti sposobni reći zajedno s apostolom Pavlom: ‘Sve mogu u Isusu Kristu koji mi moć daje.’ (Filipljanima 4,13 — Karadžić)” (Odgoj, str. 228,229)