““Isus mu odvrati: ‘Nitko tko stavi ruku svoju na plug te se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje.’”“ (Luka 9,62)
Ne traži se od svakoga da služi onako kao što je Elizej služio, niti se svima zapovijeda da prodaju sve što imaju; ali Bog od nas traži da služenje Njemu stavimo na prvo mjesto u svome životu, da ne dopustimo nijednom danu da prođe a da ništa ne učinimo za unapređenje Njegova djela na Zemlji. On ne očekuje od svih da obavljaju istu službu. Jednoga će pozvati da služi u stranim zemljama; od drugoga će tražiti da priloži dio svojih sredstava za podupiranje evanđeoskog rada. Bog prihvaća svačiji prilog. Upravo je posvećenje života i svih njegovih interesa ono što je prijeko potrebno. Oni koji postignu takvo posvećenje, čut će i poslušati nebeski poziv. …
Isprva se od Elizeja nije tražilo nešto veliko; svakidašnje dužnosti bile su dio njegove poduke. O njemu se govorilo kao o čovjeku koji Iliji, svome gospodaru, polijeva ruke prilikom umivanja. On je bio spreman učiniti sve što Gospodin od njega traži, i na svakom se koraku učio poniznosti i služenju. … Elizejev život nakon povezivanja s Ilijom nije bio bez kušnji. Nevolja je bilo u obilju; ali se on u svakoj prilici oslanjao na Boga. Kad je bio u kušnji da razmišlja o kući koju je napustio, nije popuštao. Stavivši ruke na plug, nije se htio osvrtati, i u nevolji i kušnjama ostao je dostojan povjerenja koje mu je bilo ukazano. …
Dok je Elizej pratio proroka … njegova vjera i odlučnost još jednom su bili stavljeni na kušnju. U Gilgalu, i još jednom u Betelu i Jerihonu, prorok ga je slao da se vrati. … Elizej je naučio da ne smije skrenuti niti se obeshrabriti. … ““A … Ilija će Elizeju: ‘Traži što da ti još učinim prije nego što budem uznesen ispred tebe?’”“ (2. o kraljevima 2,6-9)
Elizej nije zatražio svjetovne časti ili istaknut položaj među velikim ljudima na Zemlji. Čeznuo je za obilnom mjerom Božjega Duha, istoga Duha kojega je Bog tako velikodušno izlijevao na onoga kojega je sada htio nagraditi uznesenjem. Znao je da ga ništa drugo osim Duha koji je počivao na Iliji ne može osposobiti da u Izraelu zauzme mjesto koje mu je Bog odredio, i zato je molio: ““Neka mi u dio padne obilje tvoga duha!”“ (2. o kraljevima 2,9) (Izraelski proroci i kraljevi, str. 142—145)