Svjedočenje Williama Millera

“U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli, ali ne očajavamo; progone nas, ali nismo ostavljeni u pogibli; obaraju nas na zemlju, ali nismo uništeni.” (2. Korinćanima 4,8.9)
William Miller je uznemirio Sotonino kraljevstvo i veliki neprijatelj je pokušao ne samo spriječiti utjecaj njegove poruke, već uništiti i samu poruku. Budući da je Miller praktično primjenjivao istinu Svetoga pisma i time djelovao na srce svojih slušatelja, protiv njega se raspalio bijes takozvanih kršćana isto kao što se kod Židova javio gnjev protiv Krista i Njegovih apostola. Članovi crkve poticali su ljude iz nižih društvenih slojeva i u nekoliko navrata neprijatelj je kovao urotu da mu u trenutku kad bude napuštao mjesto sastanka, oduzme život. Ali u toj gomili nalazili su se i sveti anđeli i jedan od njih, u obličju čovjeka, uhvatio je za ruku toga Gospodnjeg slugu i izveo ga u sigurnost, dalje od razjarene rulje. Millerov posao još uvijek nije bio završen, tako da su Sotona i njegovi izaslanici bili osujećeni u svojim namjerama. Uspoređujući vlastita očekivanja u pogledu rezultata svojeg propovijedanja i način na koji je ono bilo prihvaćeno od strane vjerskog svijeta, William Miller je rekao: “Točno je, i nije nikakvo čudo s obzirom na opće stanje i pokvarenost današnjeg vremena … da sam naišao na veliko protivljenje s propovjedaonica i od strane takozvanog vjerskog tiska. Mojim posredovanjem, dok sam propovijedao adventnu doktrinu, jasno se pokazalo da su mnogi naši teološki učitelji zapravo prerušeni nevjernici. … Nesumnjivo, mi živimo u neobično vrijeme. Očekivao sam, naravno, da će se nauku o Kristovom skorom dolasku protiviti nevjernici, bogohulnici, pijanci, kockari i slični. Ali nisam očekivao da će se propovjednici Evanđelja i profesori religije javno udružiti s prethodno opisanim licima u ismijavanju ozbiljnog nauka o drugom dolasku.” … I sada, kao i u vrijeme našeg Spasitelja, ljudi podižu spomenike i odaju počast mrtvim prorocima, dok progone žive glasnike Svevišnjega. William Miller je bio prezren i omrznut od strane bezbožnih i nevjernih, ali njegov utjecaj i njegovi napori bili su blagoslov za ovaj svijet. Zahvaljujući njegovom propovijedanju, tisuće grešnika se obratilo, otpadnici su se vratili vjeri, a nebrojeno mnoštvo ljudi bilo je potaknuto da proučava Pismo i da u njemu pronađe ljepotu i slavu koja je dotad bila nepoznata svijetu. (The Spirit of Prophecy, sv. 4, 220,221)