Svjetlo mladima

“Dijete je raslo i jačalo, napunjujući se mudrošću. I milost je Božja počivala na njemu.” (Luka 2,40)
Isusov primjer je svjetlo i mladima kao i onima u zrelim godinama, jer je On bio primjer u djetinjstvu i u mladosti. Od najranijih godina Njegov primjer bio je savršen. I u svojoj tjelesnoj i u duhovnoj naravi slijedio je božanski redoslijed rasta koji je prikazan biljkom, kao što želi da svi mladi čine. Iako je bio Veličanstvo Neba, Kralj slave, postao je djetešce u Betlehemu i neko vrijeme bio bespomoćno novorođenče pod majčinom skrbi. Tijekom djetinjstva radio je poslove poslušnog djeteta. Govorio je i ponašao se u skladu s mudrošću djeteta, a ne odraslog čovjeka, poštujući svoje roditelje, ispunjavajući njihove želje usput im pomažući u skladu sa sposobnostima djeteta. Ali u svakom stadiju svojeg razvoja bio je savršen, s jednostavnom, prirodnom blagodaću bezgrešnog života. (The Youth’s Instructor, 25. svibnja 1909.) Josip, a posebno Marija, neprekidno su imali na umu činjenicu da je njihovo Dijete božanskog podrijetla. Podučavali su Isusa u skladu sa svetim karakterom Njegove misije. Njegov nagon da čini dobro bio je stalni izvor zadovoljstva Njegovim roditeljima. Pitanja koja je postavljao navodila su ih da najiskrenije proučavaju velike dijelove istine. Njegove dirljive riječi o prirodi i Bogu prirode otvorile su i prosvijetlile njihov um. Pogled Božjeg Sina često je počivao na stijenama i brežuljcima oko Njegovog doma. Bio je upoznat s poretkom u prirodi. Vidio je sunce na nebesima, mjesec i zvijezde kako ispunjavaju svoju svrhu. Pjevanjem je dočekivao jutarnje svjetlo. Slušao je kako ševa pjevuši melodiju svojem Bogu i pridružio je svoj glas slavljenju i hvaljenju. (The Youth’s Instructor, 8. rujna 1898.) Tih i blag, izgledao je kao Onaj koji je odvojen. Kada god je mogao, odlazio je sam u brda i podnožja planina da bi razgovarao s Bogom prirode. Kada bi Njegov posao bio završen, šetao bi pokraj jezera, među drvećem u šumi i po zelenim dolinama gdje je mogao razmišljati o Bogu i uzdizati svoju dušu k Nebu u molitvi. (The Youth’s Instructor, 5. prosinca 1895.)