Tinejdžer Artjom je osjećao kako je njegova budućnost turobna poput sibirskog sela u kojem su ga njegovi pijani roditelji napustili. No, onda je naučio tajnu koja mu je promijenila život — Bog misli na njega, jer Božja briga za nas nikada ne prestaje.
Sibirski vjetar pravio je velike nanose snijega. Hladnoća je štipala Artjomove obraze prekrivene suzama. Pognute glave i pogrbljenih ramena, polako je s mukom hodao kroz hladnu noć. Znao je da će za nekoliko minuta biti na željezničkoj postaji. Barem će mu unutra biti toplo. Jednostavno, više nije mogao podnijeti stanje kod kuće. I otac i majka su previše pili. S jedne strane, njegov život je bio sličan životu drugih ruskih školaraca — biologija, matematika, književnost, ruska povijest — no, s druge strane, bio je znatno drukčiji. Dobar dio svojeg vremena posvećivao je izbjegavanju svojih roditelja. Kad bi se napili, što je bilo često, neizbježno je slijedilo zlostavljanje.
Artjom nije znao da njegovom životu nešto nedostaje. On je bio samo dječak koji se borio da preživi. Nije mogao znati da čak i tada Bog, o kojemu ništa nije znao, pazi na njega, dijete u ondašnjem komunističkom Sibiru.
Kad je Artjom imao devet godina, roditelji su mu se razveli. Djeca su pripala majci, koja je njega i njegovu mlađu sestricu Nadju često ostavljala same. Njihova majka nikako nije mogla zadržati stalan posao i bez prestanka je bila pijana. Jednoga je dana, u pijanom očajničkom stanju, stavila isprave u džep kaputa četverogodišnje Nadje i ostavila malu djevojčicu na željezničkom kolodvoru.
Artjomov otac i majka su se stalno svađali oko toga tko će se brinuti o njemu. Nijedno od njih nije htjelo tu odgovornost, pa su se na kraju dogovorili oko cijene. Za šest boca jeftinog vina, čija vrijednost jedva doseže pedesetak kuna, Artjomova majka ga je dala njegovom ocu.
Artjomov slučaj je izgledao beznadno. Rođen u ateističkom, komunističkom domu pijanih roditelja, zamijenili su ga za šest boca vina. Od samog početka bio je osuđen na sigurnu propast. Kakvu je uopće nadu mogao imati?
Nada je u biblijskom Bogu koji obećava: “Sigurno te neću ostaviti; nipošto te neću zapustiti.” (Hebrejima 13,5) Bez obzira na okolnosti, bez obzira na to kako se osjećaš, bez obzira na to što su ti drugi rekli, Bog te nije napustio! Nije napustio jadnog dječaka u istočnom Sibiru, pa neće ni tebe!
Biblijski prorok Izaija to još više naglašava. On nas uvjerava: “Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom.” (Izaija 41,10) Bog svemira — Stvoritelj svega — brine se za tebe osobno. On je uz tebe u najtežim i najtužnijim životnim trenucima. On te podupire i daje ti podršku u bilo kakvim nevoljama u kojima se možeš naći. Ne moraš se sâm suočiti s neprijateljima u životu. Ne moraš se sâm suočiti sa životnim poteškoćama. Bog te želi uzdići i biti tvoje uporište. On te želi zaštititi od teških udaraca života.
U srednjoj školi Artjom se pridružio komunističkom savezu mladeži, Komsomolu. Od njega se očekivalo da uhodi mladiće i djevojke u svojoj srednjoj školi. On je vođama komunističke partije davao iscrpne podatke o životima svojih vršnjaka. U to vrijeme on više nije živio kod kuće, jer tamo više nije bilo mjesta za njega. Danima je tražio smještaj i napokon je saznao da neka mala crkva traži nekoga tko će održavati vatru i čistiti je u zamjenu za smještaj.
Svakog tjedna Artjom bi sjedio u zadnjem redu te male kršćanske crkve. Iako je bio duboko uronjen u ateizam, slušao je bogoslužje. Malo-pomalo otkrio je Stvoritelja čija ljubav nema granica, čija je mudrost beskonačna, čija je snaga veća od bilo koje prepreke, čija obećanja vrijede i danas, i čija briga za tebe i mene nikada ne prestaje. Artjom nije mogao odoljeti takvoj ljubavi. Otvorivši svoje srce Božjoj neodoljivoj ljubavi, postao je predani kršćanin.
Život zna biti težak. Kao i Artjomov, možda ni tvoj život nije bio lak. Možda si se čak pitao: “Gdje je Bog u svemu tome?” Možda razmišljaš kao jedna tinejdžerka koja je izjavila: “Mislila sam da je Bog zaboravio na mene jer je previše zauzet.”
Ne, Bog nije zaboravio na tebe! Bez obzira na sve što mora učiniti, ti si Mu još uvijek na umu. Biblijski pisac Jeremija kaže o Bogu: “Iz daljine mu se Jahve ukaza: ‘Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.’” (Jeremija 31,3)
Njegujem tu sliku Boga koji je milostiv, Boga s Njegovom vječnom ljubavlju i srdačnošću. Stvara li ovaj redak sliku u tvojem umu kao što to čini u mojem? Vidiš li Ga kako stoji pred tobom sada, pokazujući ti rukom da Mu priđeš? Kad te Sotona kuša da gledaš Boga kao osvetoljubivog suca koji samo čeka da pogriješiš, sjeti se ovog retka. Ljubavlju ti je sačuvao milost.
Također, sjeti se i Mojsijevog iskustva. “Jahve prođe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.’” (Izlazak 34,6) Bog zna sve o tebi i najviše te voli. On zna gdje si rođen. On razumije izazove tvojega djetinjstva. On je prisno upoznat s problemima tvoje prošlosti. On milostivo uzima u obzir tvoje slabosti.
Nije li ironično da danas posvuda u svijetu na stotine znanstvenika upire vrlo složene i skupe sprave prema svemiru nadajući se da će, usprkos svemu, uspjeti pronaći dokaze o inteligentnom životu, dok istodobno baš u ovom trenutku najinteligentniji od svih Života govori njihovim srcima mirnim i tihim glasom?
Stvarno je nevjerojatno, ako malo razmislite o tome. David nam u Psalmu 33,6.7 kaže: “Jahvinom su riječju nebesa sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova. Vodu morsku on sabire kao u mješinu i bezdane stavlja u spremišta.” Kakva golema moć! Bog koji je stvorio svako biće i stvorenje dahom svojih usana, i koji se može spustiti i skupiti sve vode u svim morima u spremišta, isti je Bog za kojeg Jeremija tvrdi da za nas ljubavlju čuva milost.
Ovo otkriće nas čini poniznima, ali i uzbuđenima. Svemoćni Bog, koji može staviti mora u spremišta, želi imati prijateljski odnos s tobom. Ponekada se pitam zašto ljudi odmah ne odgovore potvrdno kad prime takav sjajan poziv. “Hoćeš li doći?” pita Bog. I neki ljudi doista kažu ne. Možda je to zato što ne razumiju tko je Bog i kakva je Njegova ljubavlju ispunjena briga za njihovu sreću. Jednom sam upoznao ženu koja je osjećala da je u životu izgubila sve što je bilo od ikakve vrijednosti za nju. No, ono što je bilo još gore od toga, jest pitanje na koje nije mogla odgovoriti: Zašto? Zašto je Bog dopustio da se to dogodi? Zašto se Bog nije umiješao? Molila se. Gdje je On bio? U zbunjenosti i očaju potražila je kršćansku savjetnicu i iznijela joj svoj slučaj. Gdje je bio Bog? Zašto nije odgovorio na njezinu molitvu? Ta nije previše tražila; Bog joj je mogao lako odgovoriti.
Kršćanska savjetnica se nagnula naprijed, razmotrila riječi svoje klijentice i zatim ozbiljno odgovorila: “Zašto mislite da bi Bog svemira trebao promijeniti tijek povijesti za vas?”
Ja ne mogu odgovoriti zašto u ovom slučaju. Ne poznajem Božji um niti znam zašto je odlučio odgovoriti na molitvu te žene na drukčiji način nego što je to ona očekivala. Mogu je samo savjetovati da se sjeti obećanja u Hebrejima 13,5 — da je Bog nikada neće napustiti niti zaboraviti. Mora se držati obećanja iz Izaije 41,10, gdje nam je obećana Božja snaga u našim poteškoćama.
No, ja također imam problema i s njezinom savjetnicom. Bog može mijenjati i On mijenja tijek povijesti. U Knjizi proroka Daniela čitamo: “On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega.” (Daniel 2,21.22)
Život Jerryja McAuleya slikovito govori o Božjoj moći preobrazbe. To je priča o dramatičnom osobnom povratku.
Kad je Jerry McAuley kao dječak plovio preko Atlantika od Irske do Amerike, već je imao iskustva s lošom stranom života. Bio je zanemarivan, izgladnjivali su ga i tukli. Da bi preživio na ulicama, naučio je krasti sitne stvari.
No, u sirotinjskim četvrtima New Yorka sredinom 1800-ih on je iskusio još gori život. Jerry je odrastao u smrdljivoj sobici, pijući jeftina alkoholna pića i preživljavajući od onoga što je mogao ukrasti od uličnih prodavača. Uskoro se pridružio bandi i postao “riječni štakor”, jedan od onih koji noću pljačkaju teretne brodove u luci. Do svoje devetnaeste godine počinio je svako ozbiljno krivično djelo, osim ubojstva, i sudac ga je na kraju osudio na petnaest godina zatvora u Sing Singu.
Jerry McAuley nije pokazivao nikakve znakove da će ikada biti išta od njega, osim što će biti napast uljuđenom društvu. Bezobzirnost uličnog života prodrla mu je duboko u kosti. Nije znao ništa o školi, crkvi ili obiteljskom životu. Jedina istina koju je znao bila je ona koju je mogao dosegnuti svojim šakama.
Život u Sing Singu je bio žešći od bilo čega što je do tada iskusio. Ali takav mu je život dao dosta slobodnog vremena. Jerry je iskoristio to vrijeme da nauči čitati. Tada je otkrio najznačajniju osobu na svijetu — Isusa. Biblija mu je bila očaravajuća knjiga i pročitao ju je dvaput.
Dugo je smatrao nemogućim da mu Bog oprosti sve što je učinio. Ali naposljetku, nakon strašne borbe, predao se Božjoj milosti i prihvatio činjenicu da mu je Bog oprostio zbog Isusa.
Promjena u Jerryju McAuleyu uskoro je postala očita svima u zatvoru. Neka druga vrsta života započela je u njemu, proizvodeći mir i radost. Kad su ga tukli i sjedili na njemu, on je to prihvatio bez borbe. Zatvorenici su mogli međusobno komunicirati jedino za vrijeme večere, a Jerry je to vrijeme koristio da podijeli svoju vjeru u Krista.
Nakon što je pušten iz zatvora, prošao je kroz razdoblje kušnje. Razočaran licemjerjem vjernika koje je upoznao, vratila mu se želja za alkoholom, i Jerry se predao svojim starim lošim navikama. No, na svu sreću, prijatelj ga je uputio na takozvani preporodni sastanak, na kojem je pronašao ljubav posvećenih kršćana — i Jerry se ponovno predao Isusu Kristu. Kao ishod svega toga, Jerry je ostao u blizini vjernika i blizu Biblije, tog nevjerojatnog izvještaja o Isusu Kristu. Ovoga puta istina o otkupljenju se zauvijek urezala u njegovo srce. Mesija koji je liječio bolesne, propovijedao siromašnima i uzdizao ugnjetavane počeo je živjeti svoj život kroz Jerryja McAuleya.
Na ulicama New Yorka Jerry je počeo raditi za one ljude čiji je život bio jednako tragičan kao što je bio njegov. Osnovao je spasilačku službu vjerujući da će za nju biti osigurana novčana sredstva. Na kraju su i bila osigurana i Jerryjeva služba je tijekom godina rasla. Misija McAuley Water Street postala je početni program za pomoć ljudima s ulice, ostavljajući primjer koji će slijediti mnogi. Jerry je vjerno i veselo radio s beskućnicima sve do svoje smrti, 1879. godine.
Koja je vrijednost života? Ovisi koga pitaš. Za Artjomove roditelje to je bilo šest boca jeftinog vina. Za Jerryja McAuleya to je bilo životno djelo. Za Boga — to je bila Isusova žrtva na križu, obećanje da nas nikada neće napustiti, ponuda Njegove snage tijekom teških vremena, podrška protiv našeg protivnika, mijenjanje prirodnih posljedica zemaljske povijesti, privlačenje čovječanstva sebi.
Koja je vrijednost života — primjerice tvojeg? Ti vrijediš toliko da Stvoritelj cijelog svemira željno čeka da te obujmi svojim rukama, provuče svoje prste kroz tvoju kosu, zagrli te zagrljajem punim ljubavi, pusti te da plačeš na Njegovom ramenu i da ti šapće na uho: “Ti si moj. Nikada te neću ostaviti. Nemoj se brinuti; na kraju će sve biti u redu!”
Mark A. Finley