Jutarnji stih

Tajni razgovor

“On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom.” (Titu 3,5)
“Nikodem je zauzimao visok i povjerljiv položaj u hebrejskom narodu. Bio je visokoobrazovan, izrazito obdaren i uvaženi član Velikog vijeća. Kao i drugi, i on je bio pokrenut Isusovim učenjem. … Žarko je želio razgovarati s Isusom, ali Ga zbog straha nije htio javno potražiti. … Pričekao je dok grad utone u san, pa Ga je onda potražio. … ‘Rabi,’ rekao je, ‘znamo da si od Boga došao kao učitelj.’… Ovim riječima želio je smišljeno izraziti i izazvati povjerenje, ali su one, zapravo, pokazivale nevjerovanje. On nije priznavao Isusa za Mesiju, već samo za Učitelja poslanog od Boga. … Isus je upravio pogled na govornika kao da proniče u dubinu njegove duše. U svojoj beskonačnoj mudrosti On je gledao čovjeka koji traži istinu … neposredno, ali svečano i ljubazno, istaknuo je najvažnije: ‘Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.’ (Ivan 3,3) … Nikodem je slušao propovijedi Ivana Krstitelja o pokajanju i krštenju. … Ipak, vijest Ivana Krstitelja koja je pokretala ljude da ispituju svoje srce nije ga uspjela osvjedočiti o vlastitom grijehu. On je bio strogi farizej i ponosio se svojim dobrim djelima. Bio je nadaleko poštovan zbog svoje darežljivosti i velikodušnosti i podupiranja službe u Hramu, osjećajući sigurnost u vjerovanju da je zadobio Božju naklonost. Uznemirila ga je misao o kraljevstvu koje je tako čisto da ga on u svojem sadašnjem stanju ne može naslijediti. … S obzirom na svoje izraelsko podrijetlo smatrao je da mu je zajamčeno jedno mjesto u Božjem kraljevstvu. Smatrao je da mu nije potrebna nikakva promjena i stoga su ga iznenadile Spasiteljeve riječi. Bio je pogođen njihovom neposrednom primjenom na njega. Farizejska ponositost borila se protiv iskrene želje čovjeka koji je tražio istinu.” (Isusov život, str. 123—125)


Komentiraj