Jutarnji stih

Tambilahanski gavran

“A gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.” (1. o kraljevima 17,4)

Jednog dana tijekom kolportaže, prije nego što sam bila pozvana na posao vođe, krenula sam prema poljoprivrednom selu Tambilahanu. Put je bio težak jer sam zajedno sa svojim osobnim stvarima nosila i više od dvadeset kilograma knjiga koje ću prodavati. Dug put me je u otvorenom autobusu bez stranica vodio neravnim i izlokanim cestama i ja sam stigla u selo noću oko 23 sata. Dok sam iscrpljena, umorna i prašnjava tražila neko sklonište za noć, zaključila sam da tu nema nikakvog hostela ili nekoga sličnog prenoćišta.
Što sam mogla učiniti kao žensko? Uputila sam se kući predsjednika sela. Nažalost, on je bio u drugom selu, pa je njegova supruga naložila njihovoj služavki da me odvede u dom bivšeg predsjednika sela. Tješila me pomisao da me vodi u kuću u kojoj ću moći provesti noć u sobi ili bar u jednom kutu sobe. Bilo kakav zaklon bit će dobar. Ali sam bila zapanjena kad me nisu smjestili u kuću, već u štalu za stoku u kojoj se po gredama nalazilo mnogo šišmiša.
Nadala sam se da ću prije odlaska na spavanje moći pripremiti svoje materijale za kolportažu za sljedeći dan, ali ni to nisam mogla učiniti jer je bio mrkli mrak. Nisam mogla zaspati zbog čudnih zvukova oko sebe. Tijelo mi je bilo bolno i vrlo umorno.
Sutradan sam kolportirala usprkos činjenici da nisam imala hrane, čak ni bočicu vode. Dobila sam samo jedan keks i čašu vode za dva dana kolportaže, a nisam imala nikakvog uspjeha ni u prodaji knjiga. Kad je supruga predsjednika sela saznala da su se prema meni ponijeli tako negostoljubivo, bila je ljuta na svoju služavku i strogo ju je ukorila da mora poštovati njezine upute u vezi s mojim smještajem. Odredila je određenu prostoriju u kojoj ću boraviti u onom drugom domu.
Tijekom trećeg dana rada u tom selu srela sam okružnog načelnika policije i zaključila da je dobar, skroman čovjek i prije svega kršćanin. Kupio je cijelu zbirku naših vjerskih knjiga. Zatim me je upitao kakav mi je smještaj i imam li sve drugo što mi je potrebno. Hvalila sam Gospodina za brižnu skrb ovog čovjeka. Dok se brinuo za moje potrebe, prisjetila sam se proroka Ilije kako mu je u vrijeme potrebe Bog točno rekao gdje će boraviti, gdje će piti čistu vodu i još k tome rekao: “A gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.” Osjećala sam da je Bog poslao svojeg suvremenog gavrana u obliku ljubaznog policajca. Poslije sam bila dobro primljena i prodala skoro sve knjige koje sam ponijela. Bog je dobar!
Mastrin Tundon, Indonezija


Komentiraj