Težina Božjeg gnjeva

27. 02. 2018.

“Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.” (Izaija 53,6)
U Getsemanskom vrtu Krist je patio umjesto čovjeka i ljudska narav Božjeg Sina posrtala je pod strahovitim užasom krivnje zbog grijeha, sve dok se s Njegovih blijedih i drhtavih usana nije oteo očajnički vapaj: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež”; ali ako ne postoji nijedan drugi način spasenja palog čovjeka, onda “neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Matej 26,39) Sila koja je izlila pravednu kaznu na čovjekovu zamjenu i uzdanicu, bila je sila koja je Onoga koji je patio držala pod golemim teretom gnjeva koji je pao na grešni svijet. Krist je podnio smrtnu kaznu koja je bila izrečena nad onima koji su prekršili Božji zakon. Za grešnika koji se ne kaje zastrašujuće je pasti u ruke živom Bogu. Ovo je potvrđeno tijekom povijesti uništenja starog svijeta potopom, zapisom o vatri koja je pala s neba i uništila stanovnike Sodome. Ali ovo nikada nije bilo pokazano izražajnije nego u Kristovoj agoniji. … kada je On ponio Božji gnjev usmjeren na grešni svijet. … Čovjek nikada nije morao postati nositelj grijeha i nikada neće znati užas koji sa sobom nosi prokletstvo grijeha koje je Spasitelj ponio. Nijedna tuga ne može se usporediti s tugom Onoga na koga je pao Božji gnjev s nezadrživom silinom. Ljudska narav može podnijeti samo ograničenu količinu ispita i kušnji. Smrtnik može podnijeti samo ograničenu mjeru, a zatim se ljudska narav slomi; ali Kristova narav imala je veću snagu za podnošenje patnje jer je ljudska narav postojala u božanskoj, i tako je mogao podnijeti patnju koja je bila posljedica grijeha izgubljenog svijeta. Agonija koju je Krist podnio proširuje i produbljuje razumijevanje naravi grijeha i odmazde koju će Bog pustiti na one koji i dalje griješe. Plaća za grijeh je smrt, a dar je Božji vječni život u Isusu Kristu. (S.D.A. Bible Commentary, sv. 5, str. 1102,1103)