“A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem.” (Izaija 43,25)
Neki, izgleda, misle da moraju biti stavljeni na kušnju, da moraju dokazati Gospodinu kako su se promijenili prije no što mogu tražiti Njegov blagoslov. Ali oni mogu tražiti Božji blagoslov već i sada. Njima su potrebni Njegova milost i Kristov Duh, da im pomognu u njihovim slabostima, ili se neće moći oduprijeti zlu. Isusu je drago da dođemo k Njemu upravo takvi kakvi jesmo: grešni, bespomoćni, ovisni. Možemo doći sa svim svojim slabostima, svojim ludostima, svojom grešnošću — i pokajnički pasti pred Njegove noge! Njemu je na slavu da nas podigne u naručje svoje ljubavi, da zavije naše rane i očisti nas od svake nečistoće.
I upravo se u ovome tisuće ljudi varaju: ne vjeruju da im Isus oprašta osobno, pojedinačno. Oni se ne oslanjaju na Božju riječ. Prednost je svih koji ispunjavaju uvjete da znaju kako se oprost odnosi na svaki njihov grijeh. Odbacite sumnju da se Božja obećanja odnose i na vas! Ona su upućena svakom prijestupniku koji se kaje. Krist daje snagu i milost, a anđeli pomagači prenose ih svakoj duši koja vjeruje. Nitko nije tako grešan da u Kristu, koji je umro za njega, ne bi mogao naći snagu, čistoću i pravednost. Isus čeka da mu skine odjeću ukaljanu i oskvrnutu grijehom i da ga odjene u bijelu odjeću pravednosti; On ga poziva da živi, a ne da umre. …
Znajući za tako dragocjena biblijska obećanja, možete li još sumnjati? Zar možete vjerovati da bi Gospodin nemilosrdno odbio ikojeg grešnika koji čezne da Mu se vrati, koji čezne da odbaci svoje grijehe i pokajnički padne pred Njegove noge? Odbacite takve misli! Ništa ne može više naškoditi vašoj duši od gajenja takvih shvaćanja o vašemu nebeskom Ocu. On mrzi grijeh, ali ljubi grešnika. … Dok čitate obećanja, znajte da su ona izraz neizrecive ljubavi i milosrđa. Veliko Srce Beskrajne Ljubavi osjeća prema grešniku bezgranično sažaljenje. … On želi obnoviti u čovjeku svoj moralni lik. Kad Mu se približite u priznanju i pokajanju, On će se vama približiti milošću i praštanjem. (Put Kristu, str. 44—47)