„Razmatrat ću put savršenstva. … Hodit ću u nedužnosti srca u domu svojemu.“ (Psalam 101,2)
Nitko ne smije biti drzak ili napadan, već treba tiho živjeti svoju vjeru tražeći samo slavu Božju. … Tek tada ćemo zasjati kao svjetlo u svijetu, bez buke ili trvenja. Nitko ne treba doživjeti neuspjeh jer je s nama Onaj koji je mudar u savjetima, savršen u djelima i moćan u izvršavanju svojih namjera. On djeluje preko svojih oruđa, vidljivih i nevidljivih, ljudskih i božanskih. Ovo je veliko djelo i bit će obavljeno na slavu Bogu ako svi koji u njemu rade svoja djela usklade s vjerom koju ispovijedaju. Neporočnost misli mora se njegovati kao nezamjenjiva vrlina u djelu širenja utjecaja na druge. Duša se mora okružiti čistim, svetim ozračjem koja blagotvorno djeluje na oživljavanje duhovnog života svih koji ga udišu.
Isus se proslavlja ili sramoti riječima i ponašanjem onih koji se izdaju za Njegove sljedbenike. Srce se mora održati sveto i čisto jer iz njega izlazi život. Ako je srce očišćeno poslušnošću istini, neće biti sebičnih sklonosti i pokvarenih pobuda. Neće biti pristranosti ni licemjerja. …
Pri sadašnjem stanju u društvu, u kojem se labavi moral vidi ne samo kod mladih, već i kod starijih i iskusnijih, postoji velika opasnost da čovjek postane nemaran, da pokazuje posebnu pažnju svojim ljubimcima i da tako stvara zavist, ljubomoru i zlo sumnjičenje. Samo rijetki shvaćaju da svojim sebičnim mislima i osjećajima, svojim nerazumnim, praznim razgovorima tjeraju od sebe Božjeg Duha. … Kada bi Božja milost bila usađena u njihovo srce i kad bi pustila svoj korijen duboko u dobro tlo, oni bi donosili potpuno drugačije plodove. … Jedino božanska preobražavajuća sila može u srcu ukorijeniti čista na- čela tako da Sotona ne može naći ništa što bi napadao. … Neporočnost u govoru i prava kršćanska uljudnost moraju se neprestano vidjeti na djelu. (Letter 74, 1896., str. 91)
Preporučujemo:
