Trijumfalni doček Krista na Nebu

“Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se dveri vječne, da uniđe Kralj slave!” (Psalam 24,9)
Krist je čeznuo da brigom opterećena, potlačena, premorena ljudska bića dođu k Njemu kako bi im mogao pružiti svjetlo, život, radost i mir kakvi se ne mogu naći nigdje drugdje. I najveći grešnici bili su predmet Njegovog dubokog, iskrenog zanimanja, suosjećanja i ljubavi. Međutim, kada je Njemu ljudsko suosjećanje bilo najpotrebnije, u času najveće kušnje i najtežeg ispita, čak i Njegovi učenici koji su najviše obećavali, ostavili su Ga samog. Bio je doslovno prisiljen da sam gazi u kaci, i “nikog od naroda ne bijaše” s Njim (vidi Izaija 63,3). Okružilo Ga je ozračje otpadništva. Na sve strane mogli su se čuti podrugljivi glasovi, podsmijeh i bogohuljenje. Što su onda mogli očekivati njegovi učenici, ostavljeni na ovom svijetu koji nije mogao podnijeti Sina živoga Boga? … Kristovo djelo bilo je dovršeno u trenutku kada je izdahnuo na križu, glasno povikavši: “Svršeno je!” (Ivan 19,30) Put je bio otvoren. Zastor se razderao na dvoje (vidi Matej 27,51). Grešnici su mogli pristupiti Bogu bez žrtvenih priloga, bez svećeničkog posredovanja. Sam Krist postao je njihov svećenik po redu Melkisedekovu za sva vremena (vidi Hebrejima 6,19-20; 7,17). Nebo je bilo Njegov dom. On je došao na ovaj svijet da bi otkrio Oca. Njegovo djelo na putu stradanja i poniženja sada je bilo završeno. On se uznio na nebesa i postavljen je da zauvijek sjedi s desne strane Bogu (vidi Marko 16,19; Hebrejima 10,12). … U Josipovoj grobnici On se zaogrnuo plaštem besmrtnosti, ali je proveo na ovom svijetu još dovoljno vremena da bi otklonio svaku sumnju u to da je doista ustao iz mrtvih. … Pošto je uskrsnuo, pobrinuo se da učenici budu pripremljeni za Njegovo uzašašće, kada će biti proslavljen pred čitavim svemirom. … Cijelo Nebo je s nestrpljenjem čekalo da se okonča boravak Božjega Sina na ovom svijetu, potpuno sprženom i oštećenom kletvom grijeha. Uzašao je s Maslinske gore u oblaku anđela, koji su Ga pobjedonosno ispratili do Božjega grada. … Koliko je različit doček Nebo priredilo Kristu prigodom Njegovog povratka, u odnosu na doček na Zemlji! … Tamo nije bilo tuge ni patnje s kojima bi se susretao na svakom koraku. Nije bilo namrgođenih svećenika koji su svoju genijalnost dokazivali iznalaženjem načina da pogrešno protumače Njegove riječi i tako dobiju priliku da Ga zlostavljaju, vrijeđaju i ismijavaju. … Krist je uzvišen u onoj mjeri u kojoj se ponizio i patio. On je mogao postati Spasitelj i Otkupitelj tek pošto je postao Žrtva. (Manuscript 128, 1897.)