U beznađu potražite nebeske ljestve

“Jakov se probudi od sna te reče: ‘Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!’” (Postanak 28,16)
Božji anđeli su se uspinjali i spuštali ovim tajanstvenim ljestvama, i kad se on (Jakov) probudio, rekao je: “Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!” Tako je i s nama. Kad bi se naše oči mogle otvoriti, vidjeli bismo anđele svuda oko nas. Tu su i zli anđeli koji nas pokušavaju uništiti, ali dobri anđeli ih potiskuju. Jakov je pravo prvorodstva pokušao zadobiti prijevarom, ali se razočarao. Pomislio je da je sve izgubio — vezu s Bogom, dom i sve ostalo — i sada se tu nalazio kao razočarani bjegunac. Ali što je Bog učinio? Pogledao je na njega u njegovom beznadnom stanju, vidio njegovo razočaranje i zapazio da tu ima mogućnosti da se On ponovno proslavi. Čim je vidio njegovo stanje, Bog mu je pokazao tajanstvene ljestve koje prikazuju Isusa Krista. Ovdje vidimo čovjeka koji je izgubio svaku vezu s Nebom, ali Bog s Neba gleda na njega i šalje Krista da premosti jaz koji je grijeh izazvao. Možda ste pogledali i rekli: Čeznem za Nebom, ali kako tamo mogu doći? Ne vidim nikakav put. To je i Jakov pomislio, i zato mu je Bog dao viđenje ljestava koje povezuju Zemlju s Nebom — s Isusom Kristom. Čovjek se njima može uspinjati jer je njihova osnova na Zemlji, dok vrh doseže do Neba. Tada se duša penje pravo prema Nebu udaljavajući se od zemaljskih običaja, navika i mode. Svjetlo i slava Božja pokazuju se nad svakom prečkom tih tajanstvenih ljestava, a muškarci i žene se penju — po kome? Po Isusu Kristu. Drže se za koga? Za Isusa Krista. Sjedinjuju se s kim? S Isusom Kristom. … Sada mi saznajemo da se nebesa mogu dosegnuti, da je Bog iznad tih ljestava i da raširenih ruku čeka i pomaže svakoj duši koja želi doći u Njegovo vječno kraljevstvo. Neka je slava Božjem svetom imenu! Vi koji živite na Zemlji, slavite Ga! A zašto? Zato što je u Osobi Isusa Krista — koji svojom dugačkom ljudskom rukom obuhvaća čovječanstvo, dok svojom božanskom rukom dohvaća prijestolje Svemogućega — premostio jaz vlastitim tijelom. I ovaj svijet, sićušan kao atom, koji se grijehom odvojio od kontinenta Neba i postao otok, ponovno je vraćen na svoje mjesto zato što je Krist premostio jaz — Krist ga je premostio! Ovdje je duša u opasnosti, ali Bog joj je spreman pomoći. Svi nebeski anđeli bit će poslani u pomoć toj duši. (Manuscript 5, 1891.)