U Božjoj radionici

24. 05. 2018.

“Pa se i sami kao živo kamenje ugrađujte u duhovnu kuću, sveto svećenstvo, da prinesete duhovne žrtve ugodne Bogu po Isusu Kristu.” (1. Petrova 2,5 — Varaždinska Biblija)
Božja riječ služi kao moćni nož koji razdvaja Božju djecu od svijeta. Kada se izvade iz kamenoloma ovoga svijeta, ona su grubo kamenje, neprikladna da se ugrade u Božji veličanstveni hram. Ali ona su dovedena u Gospodnju radionicu gdje se klešu, oblikuju i glačaju kako bi postala dragocjeno, prihvaćeno kamenje. Rad na pripremi za nebeski hram odvija se neprekidno tijekom vremena kušnje. Mi imamo prirodni nagon za ostvarenje naših putova i volje, ali kada Božja milost koja mijenja preuzme naše srce, jedino pitanje u našoj duši glasi: “Gospodine, što hoćeš da činim?” Kada Duh Božji radi u nama, On nas vodi da želimo i činimo ono što Gospodin traži i postajemo poslušni u srcu i djelima. … Kršćani trebaju biti Božje plemstvo koje nikada neće puzati u okovima velikog neprijatelja duše, nego će se vezati za Boga tražeći nadahnuće od Onoga koga vole, koji je uzvišen i uzdignut. Duša koja ljubi Boga uzdiže se iznad magle sumnji; ona prima svijetlo, široko, duboko, živo iskustvo i postaje krotka i slična Kristu. Njezina je duša posvećena Bogu, sakrivena s Kristom u Bogu. Ona će izdržati ispit zanemarivanja, zlostavljanja i prijezira jer je njezin Spasitelj prošao sve to. Ona neće postati uznemirena i obeshrabrena kada je pritisnu teškoće jer Isus nije posustao niti se obeshrabrio. Svaki istinski kršćanin bit će jak, ne u snazi i sa zaslugama za svoja dobra djela, nego u Kristovoj pravednosti koja mu je dana po vjeri. (Review and Herald, 3. prosinca, 1889.) Mi trebamo zauzeti mjesto u Gospodnjem duhovnom hramu, a važno pitanje nije jeste li veliki ili mali kamen, nego jeste li se pokorili Bogu kako bi vas On mogao oblikovati i učiniti da širite svjetlo Njemu na slavu. Ako smo u Gospodnjem hramu, mi moramo odsjajivati svjetlo. Dopuštamo li nebeskom Graditelju da nas teše, oblikuje i glača? Imamo li vjere da se odmorimo u Njemu? (Review and Herald, 19. svibnja 1891.)