“Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” (Postanak 3,15)
Savez milosti je prvo sklopljen s čovjekom u Edenu kada je nakon pada u grijeh primio božansko obećanje da će ženin Potomak satirati zmijinu glavu. Ovaj Savez je svim ljudima nudio oprost i pomoć milosti Božje da u budućnosti budu poslušni vjerom u Krista. On im je također obećavao vječni život uz uvjet vjernosti Božjem zakonu. Tako su patrijarsi primili nadu u spasenje. (Patrijarsi i proroci, str. 303)
Adam i Eva prilikom stvaranja bili su upoznati s Božjim zakonom. On je bio napisan na njihovom srcu, i oni su razumjeli zahtjeve koje im je Zakon postavljao. (1BC 1104)
Božji zakon postojao je još prije stvaranja čovjeka. On je bio prilagođen potrebama svetih bića; čak su se i anđeli upravljali prema njemu. Nakon pada u grijeh, načela pravednosti ostala su nepromijenjena. Ništa nije uklonjeno iz Zakona; nijedno od njegovih svetih načela nije moglo biti još više usavršeno. I kao što je postojao od početka, Zakon će postojati i tijekom svih beskrajnih vjekova vječnosti. (1SM 220)
Nakon Adamovog prijestupa, načela Zakona su … bila jasno izražena i tako oblikovana da odgovaraju potrebama čovjeka u njegovom grešnom stanju. Krist je, u dogovoru sa svojim Ocem, uspostavio sustav prinošenja žrtava da bi se smrt, umjesto da odmah pohodi prekršitelja, prenosila na žrtvu koja će simbolički prikazivati veliku i savršenu žrtvu Božjega Sina. … Preko krvi te žrtve, čovjek će vjerom gledati unaprijed na krv Isusa Krista koja će izvršiti pomirenje za grijehe svijeta. (Isto, 230)
Svojom poslušnošću Zakonu Krist je potvrdio njegovu nepromjenjivost i dokazao da svaki Adamov sin i svaka Adamova kći mogu Njegovom milošću biti savršeno poslušni Zakonu. … Zato je Isus i došao kao naš Otkupitelj da bi, učinivši ih sudionicima u božanskoj naravi, doveo ljude u sklad s načelima zakona Neba. (Isusov govor na Gori, str. 72—74)