U Kristu možemo imati savršenu ljudsku narav

“Ostanite u meni i ja ću ostati u vama! Kao što mladica ne može sama od sebe, ako ne ostane na trsu, roditi roda, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.” (Ivan 15,4)
Sotona je želio promijeniti način Božje vladavine, utisnuti vlastiti pečat u pravila Božjeg kraljevstva. Krist nije udovoljio toj želji i tako je rat protiv Njega započeo i sve više jačao. Radeći tajno, premda je Bog sve znao, Lucifer je postao oličenje prijevare. On je laž prikazivao kao istinu. Zato je izbačen s Neba, i Krist se sada našao s njim, naizgled potpuno sam, u pustinji kušnji. On ipak nije bio sam jer su Ga okruživali anđeli čija je dužnost da služe onima koji su izloženi teškim napadima neprijatelja. Krist se sada u pustinji suočio s onim s kim je ratovao na Nebu i koga je već jednom pobijedio. Sotona je tom prigodom bio poražen. Međutim, sada su se sreli u drugačijim okolnostima, jer slava koja je okruživala Krista više nije bila vidljiva. On se ponizio, preuzeo na sebe našu narav. … Kakvu je duševnu patnju Krist proživljavao! Kakvu žalost! Kakvo mučenje uma! On se našao licem u lice ne s groznim čudovištem kao što ga obično prikazuju, s krilima šišmiša i stopalima u obliku kopita, već s prekrasnim anđelom svjetla koji kao da je upravo stigao iz Božje prisutnosti. … Nemoguće je pojmiti dubinu i snagu tih kušnji ako nam sâm Gospodin ne razjasni te prizore, a i tada ih možemo samo djelomično razumjeti. … Provjera i ispit koji je naš Gospodin prošao pokazuje da je On mogao podleći kušnjama, u protivnom bi čitava ta borba bila obična farsa. Ali On im nije podlegao dokazujući time da ljudska narav, kada se vjerom sjedini s božanskom, može biti dovoljno jaka da se odupre Sotoninim kušnjama. Kristovu ljudsku narav i mi možemo imati ako smo povezani s Njim. Kao Bog, Krist nije mogao biti kušan da se odrekne svoje odanosti Ocu, kao što nije mogao ni na Nebu. Ali kad se ponizio uzevši na sebe našu narav, mogao je biti kušan. On na sebe nije preuzeo čak ni anđeosku, već ljudsku narav, potpuno istu kao što je naša, ali bez ikakve mrlje grijeha. … Kristova kušnja bila je mnogo veća od Adamove i Evine, jer je On uzeo našu palu narav, premda neiskvarenu — i ona će ostati neiskvarena osim u slučaju da On prihvati Sotonine riječi umjesto Božjih. (Manuscript 57, 1890.; Manuscript Releases, sv. 16, 180—183)