“Živite dostojno Boga, koji vas zove u svoje slavno kraljevstvo.” (1. Solunjanima 2,12)
Obnova i duhovno uzdizanje čovječanstva počinju u domu. Djelatnost roditelja temelj je svake druge djelatnosti. Društvo se sastoji od obitelji i ono je što od njega čine glave obitelji. Iz srca “izvire život“ (Izreke 4,23); a dom je srce društva, Crkve i naroda.
U Isusovom su životu prikazani važnost i mogućnosti obiteljskog života. Onaj koji je došao s Neba da postane nama Uzorom i Učiteljem, proveo je trideset godina kao član obiteljskog domaćinstva u Nazaretu. Biblijski su zapisi o tim Njegovim godinama vrlo kratki. Nije bilo moćnih čuda koja bi privukla ljudsko mnoštvo. Tada nije bilo mnoštva koje bi išlo za Njim ili se okupljalo da čuje Njegove riječi. Pa ipak, On je tijekom svih tih godina ispunjavao svoju božansku zadaću. Živio je kao jedan od nas, sudjelovao u životu doma, pokoravao se kućnim pravilima i redu, izvršavao svoje dužnosti, nosio terete. Pod zaklonom skromnog doma, sudjelujući u svemu onome što je svakodnevica čovjeka na zemlji, “Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima” (Luka 2,52).
Tijekom svih tih godina osamljenosti, Njegov je život izvirao u vrelima razumijevanja i spremnosti na pomoć. Njegovo trajno nadahnuće bili su Njegova nesebičnost i blago strpljenje, Njegov je život bio kao kvasac koji je djelovao među dijelovima društva. Nitko za Njega nije rekao da je učinio neko čudo; pa ipak je od Njega izlazila vrlina — sila izlječenja, životodavna sila ljubavi onima koji su bili kušani, bolesni i razočarani. Od svog ranog djetinjstva Isus je na nenametljiv način služio drugima, i stoga su Ga mnogi rado slušali kad je otpočeo svoj javni rad.
Rane Isusove godine više su nego uzorne za mladež. One su pouka, a trebale bi biti i ohrabrenje svakom ocu i majci. … Ne postoji važnije područje napora od onoga koje je povjereno utemeljiteljima i zaštitnicima doma. Ne postoji nijedna djelatnost povjerena čovjeku koja obuhvaća veće i dalekosežnije rezultate od djelatnosti očeva i majki.
Budućnost društva određuje se po današnjoj djeci i mladima, a o domu ovisi što će ti mladi i djeca postati. (Služba liječenja, str. 215,216)