„Tko nedužno živi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat će se.“ (Izreke 10,9)
Već na prvom koraku na putu u život um treba usmjeriti prema Bogu, pred očima trebamo stalno imati Njegov strah. Samo jedno jedino udaljavanje od morala i poštenja pomračuje savjest i otvara vrata sljedećoj kušnji. „Tko nedužno živi, hodi bez straha, a tko ide krivim putovima, poznat će se.“ Nama je zapovjeđeno da Boga ljubimo iznad svega, a svoje bližnje kao sebe same; međutim, svakidašnje životno iskustvo pokazuje da je taj zakon zanemaren. Poštenje u postupanju i moralna čvrstima osiguravaju nam božansku naklonost tako da čovjek postaje na blagoslov sebi i društvu; ali usred različitih kušnji koje nas napadaju sa svih strana, kamo god se okrenuli, mi ne možemo sačuvati čistu savjest i odobravanje Neba bez božanske pomoći i pravila da ljubimo poštenje zato što je tako pravo.
Karakter koji zaslužuje božansko i ljudsko odobravanje moramo cijeniti više od bogatstva. Moramo postaviti široke i duboke temelje koji počivaju na Stijeni Isusu Kristu. Mnogo je onih koji govore da se oslanjaju na prave temelje, dok neodgovornim djelima pokazuju da grade na živom pijesku; ali velika oluja otplavit će njihove temelje i oni više neće imati utočišta. … Vide li ti ljudi budućnost? Ili su njihove oči toliko slabe da kroz maglovita isparenja svjetovnosti ne mogu sagledati da se čast i poštenje ne nagrađuju novcem ovoga svijeta? Hoće li Bog nagraditi vrlinu običnim svjetovnim uspjehom? On je njihova imena urezao na dlanovima svojih ruku, kao imena baštinika trajnih počasti i nepropadljivog bogatstva. (The Signs of the Times, 7. veljače 1884.)
Razmišljati o ljepoti, dobroti, milosti i ljubavi Isusa Krista znači jačati duševne i moralne snage, i dok um čini Kristova djela i postaje poslušno dijete, vi ćete već po navici pitati: Je li ovo put Gospodnji? (SDA Bible Commentary, sv. 3, str. 1150)
Preporučujemo:
