Zdravlje

Uporaba mesa i dugovječnost

Posljednjih se tjedana sve češće suočavam s pitanjima pomalo preplašenih poznanika: “Pa dobro, što ti konkretno jedeš? Kako izgleda jedan vegetarijanski obrok? Kako si se odlučila za takvo što?” Nije ni čudo kada ovih dana u istim vijestima možete slušati izvještaje o kravljem ludilu, ptičjoj gripi i trihinelozi u našoj zemlji… “što nam onda preostaje za jelo?” pitaju se mnogi. I bez obzira na televizijske scene poznatih ljudi koji jedu piletinu uvjeravajući nas kako nema opasnosti od obolijevanja, sve nam je jasnije da uporaba mesa nije više baš najsigurnija.

No jesu li spomenute bolesti jedini razlog opravdanih nedoumica u vezi s klasičnim načinom prehrane u nas? Naime, iako se sve češće govori o mediteranskoj prehrani, meso je još uvijek glavni izvor bjelančevina u prehrani na Zapadu, pa tako i u većine naših ljudi. Možemo li bezbrižno nastaviti sa svojim omiljenim jelovnikom i kakve su posljedice takvog izbora?

Iako će tek afere poput upravo spomenutih uzdrmati naše osjećaje, razmišljanja, a ponekad i same naše stavove i prehrambene navike, moguće štetnosti konzumiranja mesa dosežu daleko šire i dublje razmjere. (Vidi tablicu 1.)

Tablica 1: Mogući rizični čimbenici iz mesa

SASTOJAK MOGUĆI RIZIK OBOLIJEVANJA OD: 
MASNOĆE IZ MESA:
Zasićene masnoće
Odnos mnogostruko nezasićenih i zasićenih masti
 Kardiovaskularne bolesti, rak
šećerna bolest, rak
BJELANČEVINE:
Nitrati
Heterociklički amini
ŽELJEZO
FOSFOR
Rak
Rak, kardiovaskularne bolesti
Rak, kardiovaskularne bolesti
Osteoporoza, frakture
DODACI TIJEKOM UZGOJA:
Hormoni (estradiol, testosteron, progesteron)
Antibiotici
Hrana zaražena prionima
Upale rezistentnim bakterijama
Kreutzfeldt-Jacobsova bolest
ADITIVI/ZARAZE PRI KONZERVIRANJU:
Nitrati, nitriti
Procesi soljenja i sušenja mesa
E. coli, salmonela, trihineloza
Rak
Rak
Infekcija
SPOJEVI NASTALI TIJEKOM PRIPREME:
Benzopireni
Ostali policiklički aromatski ugljikovodici
Rak
Rak

Kao što je jasno vidljivo iz tablice Mogući rizični čimbenici iz mesa, negativne se posljedice obilate uporabe te namirnice mnogo češće manifestiraju u obliku kroničnih degenerativnih bolesti poput kardiovaskularnih i zloćudnih bolesti, šećerne bolesti i slično, nego kao infektivne bolesti kojih se toliko strašimo. Spomenute kronične degenerativne bolesti vrlo su raširene i njima se ne narušava samo kakvoća življenja konzumenata mesa, već se skraćuje i njihova očekivana duljina života.

Zanimljivo je da se još u vrlo starim povijesnim spisima aludira na postojanje čvrste veze između načina prehrane i dugovječnosti. Naime, u Postanku, prvoj knjizi Biblije, zapisani su podaci o jedinstvenoj “nutricionističkoj studiji” koja je trajala više od dvije tisuće godina. Prekretnica dugovječnosti ljudi koji su živjeli u ono vrijeme bio je sveopći potop koji se spominje i na babilonskim glinenim pločicama. U Postanku, od petog do jedanaestog poglavlja, zapisana su imena patrijarha koji su živjeli prije i nakon potopa, dužina njihovog života te početak njihove generativne dobi s trenutkom dobivanja prvog djeteta.

Prosječna životna dob prije potopa iznosila je 912 godina, a početak generativne dobi tadašnjih ljudi bila je oko 115-e godine života. No, već u prvoj generaciji rođenoj nakon potopa bilježi se drastično smanjenje prosječne životne dobi na prosječnih 317 godina. Početak njihove generativne dobi opada negdje na 31. godinu života. što je uzrokovalo tako naglu promjenu dugovječnosti? Sigurno je u igri bilo više čimbenika, ali jedan od značajnijih jest i početak konzumiranja mesa budući da je sav biljni svijet nakon potopa jedno vrijeme bio uništen.

U moderno doba isti rezultat možemo dobiti pokusima na laboratorijskim životinjama. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća vršena su brojna istraživanja na različitim sveučilištima u tom smislu. Ona su dokazala da što organizam brže raste i ranije spolno sazrijeva, brže i stari, te prije umire. Prehrana bogata bjelančevinama poput one s obilatom uporabom mesa dovodi do takvog učinka.

Uz to, postoje brojne povijesne studije koje izvještavaju o značajnoj dugovječnosti među narodima koji su razmjerno malo konzumirali meso (Hunze na Himalaji, Vilcabambasi u Ekvadoru, stanovnici planinskog predjela Turske i Kavkaza). U novije se vrijeme u tom smislu spominju stanovnici Okinave, Sardinije i kalifornijski adventisti. Pripadnici svih tih skupina imaju očekivanu životnu dob koja daleko premašuje 70 godina.

S druge strane, tim se dugovječnim populacijama suprotstavljaju podaci o narodima čiji životni vijek rijetko dosiže peto desetljeće. To su afrički Masai, Eskimi, Grenlanđani, Laponci te ruski Kirgizi. Oni u svojoj prehrani koriste pretežno meso, ribu i druge proizvode životinjskog podrijetla.

što kažu suvremena istraživanja? Znanstvena literatura obiluje i takvim podacima. Ovom prilikom iznosimo kratku analizu 12 studija koje su u posljednjih dvadesetak godina pokušale odgovoriti na pitanje produljuje li smanjena uporaba mesa životni vijek. Tim studijama bilo je obuhvaćeno ukupno 109.151 ispitanik (detaljnije u tablici Studije o utjecaju mesa na zdravlje i dugovječnost). (Vidi tablicu 2.)

Tablica 2: Studije o utjecaju mesa na zdravlje i dugovječnost

 OPIS STUDIJE ZEMLJA PODRIJETLA GLAVNI AUTOR  BROJ ISPITANIKA
 1.  Oksfordska vegetarijanska studija  Velika Britanija  Appleby, 1999.  11000
 2.  Studija kupaca zdrave hrane  Velika Britanija  Key, 1996.  10771
 3.  Studija anketiranih o zdravlju  Velika Britanija  Whichelow, 1996.  9003
 4.  Studija OXCHECK  Velika Britanija  Whiteman, 1999.  11090
 5.  Njemački vegetarijanci  Njemačka  Claude-Chang, 1993.  1904
 6.  Studija o zdravlju adventista  SAD  Fraser, 1999.  34198
 7.  Studija o smrtnosti adventista  SAD  Kahn, 1984.  27530
 8.  Nizozemski služitelji civilnog roka  Nizozemska  Nube, 1987.  2820
 9.  Mediteranska prehrana  Grčka  Trichopolou, 1995.  182
 10.  Mediteranska prehrana  Grčki migranti  Kouris-Blazos, 1999.  330
 11.  Mediteranska prehrana  španjolska  Lasheras, 2000.  161
 12.  Mediteranska prehrana  Italija  Fortes, 2000.  162

Sažetak zaključaka ovih studija glasi:

1. Smrtnost osoba koje meso konzumiraju vrlo malo ili ga uopće ne konzumiraju (u odnosu na one koji to obilato čine) smanjena je za 12-56%; dakle, vegetarijanci žive dulje!

2. Dvije su studije ukazale na činjenicu da među onima koji imaju značajno smanjenu smrtnost zahvaljujući vrlo oskudnoj uporabi mesa, ta se dobrobit povećava duljinom apstinencije od mesa (onima koji su preko 20 godina vegetarijanci, smrtnost se smanjuje za daljnjih značajnih 30%).

Prilikom analize spomenutih studija uzeta je u obzir činjenica da su mnogi ispitanici-vegetarijanci inače skloni zdravijem načinu života, tako da se u statističkim izračunima izuzela mogućnost pozitivnog djelovanja nepušenja, apstinencije od alkohola, fizičke aktivnosti, indeksa tjelesne mase i stupanj obrazovanja.

U ovom trenutku jedino još nije u potpunosti jasno koliko je izražena dugovječnost vegetarijanaca rezultat nejedenja mesa ili obilate uporabe biljnih namirnica bogatih brojnim zdravim sastojcima. Buduće će studije morati odgovoriti na ovo pitanje.

Bilo kako bilo, nakon svih povijesnih i suvremenih dokaza, ostaje nam jasan zaključak da uporaba mesa i mesnih proizvoda nije preporučljiva za dobro zdravlje i dug život! Tek nam vegetarijanski način prehrane, statistički gledano, donosi željenu, kvalitetnu dugovječnost!

Dr. mr. sci. Roberta Katačić

(Znaci vremena 1/2006, Zagreb)

Podijeli