Utrka pred nama

“Odbacimo od sebe svako breme i grijeh koji lako zavodi, te ustrajno trčimo na utakmici koja nam je određena!” (Hebrejima 12,1.2)
“U Poslanici Hebrejima istaknuta je jedinstvena namjera koja treba obilježavati kršćaninovu utrku za vječni život. … Zavist, zloba, zle misli, klevetanje, lakomost — to su bremena koja kršćanin mora odbaciti da bi mogao uspješno trčati utrku za besmrtnost. Bez obzira na žrtvu, treba odložiti svaku naviku ili postupak koji vodi u grijeh i nanosi sramotu Kristu. … ‘Ne znate li’, rekao je Pavao, ‘da u trkalištu svi trkači trče, ali samo jedan dobiva nagradu!’ Koliko god se trkači trudili, samo jedan dobiva nagradu. … Ali tako nije u kršćanskoj borbi. Nitko tko se drži uvjeta neće biti razočaran na kraju utrke. … Ne dobivaju utrku hitri ni boj hrabri. Najslabiji sveti kao najjači može ponijeti vijenac besmrtne slave. … Da u kršćanskoj utrci ne bi trčao na nesigurno ili nasumce, Pavao se podvrgnuo ozbiljnoj pripremi. Riječi ‘krotim svoje tijelo’ (DF) doslovce znači da strogom stegom potiskuje želje, pobude i osjećaje. … Upravo je ovu iskrenu namjeru da pobijede u utrci za vječni život Pavao želio vidjeti u životu korintskih vjernika. Znao je da je pred njima, žele li dostići Kristov ideal, životna borba u kojoj neće biti odmora. Molio ih je da se trude u okviru Zakona, da iz dana u dan teže za pobožnošću i moralnim savršenstvom. Molio ih je da odlože svako breme i žure naprijed prema cilju — savršenstvu u Kristu.” (Djela apostolska, str. 196,197) “Imajući na umu koliki je ulog, ništa nije malo što može pomoći ili spriječiti. Svaki postupak znači određenu težinu na vagi koja određuje životnu pobjedu ili poraz. A nagrada koju dobivaju oni koji pobijede, bit će razmjerna snazi i ozbiljnosti kojom su se trudili.” (Isto, str. 197)