Jutarnji stih

Uvijek naprijed i prema Nebu

“Kako ste primili Gospodina Krista Isusa, tako nastavite u njemu živjeti.” (Kološanima 2,6)

To znači da trebate proučavati Kristov život, i to s toliko više ozbiljnosti nego kada je riječ o proučavanju svjetovnih područja znanja, jer su vječni probici važniji od zemaljskih, prolaznih probitaka. Ako doista budete cijenili vrijednost i svetost onoga što je vječno, onda ćete svoje najoštroumnije misli, svoje najbolje snage ulagati u rješavanje problema koji se odnose na vaše vječno blagostanje; jer svaki drugi interes postaje beznačajan kada se usporedi s tim.
Vi imate Uzor, Isusa Krista, idite Njegovim stopama. (FE 303)
“Spojite sa svojom vjerom poštenje!” Nikakvo obećanje nije upućeno onima koji nazaduju. Apostol u svojem svjedočenju želi pokrenuti vjernike da napreduju u milosti i svetosti. Oni već kažu da žive u istini, da imaju spoznaju dragocjene vjere, da su postali dionici božanske naravi. Ali ako se tu zaustave, izgubit će i milost koju su već primili. …
Istina je aktivno, radno načelo, koje oblikuje srce i život tako da se nalazi u stalnom usponu. … Na svakom koraku ovog uspona volja dobiva novi poticaj za djelovanje. Moralno stanje postaje sve sličnije umu i karakteru Isusa Krista. Kršćanin koji napreduje stječe “važniju od znanja” milost i ljubav, jer božanski uvid u Kristov karakter dobiva istinsku vlast nad njegovim sklonostima. Samo onaj koji se ustrajno penje ljestvama može cijeniti Božju slavu koja se pokazuje iznad ljestava; samo on može biti privučen sve višim, sve plemenitijim ciljevima koje mu Krist otkriva. (Manuscript 13, 1884.)
Nema preskakanja prečki na ljestvama kojima se penjemo prema Nebu, njih moramo prelaziti jednu po jednu; svaki korak na putu prema Nebu daje nam snagu da učinimo sljedeći. Preobražavajuće djelovanje Božje milosti na ljudsko srce razumiju samo rijetki, jer su ljudi uglavnom odviše lijeni da bi uložili potrebni napor. …
Čovjek nema snage zamisliti ni shvatiti kakva se visoka i plemenita dostignuća nalaze u njegovom domašaju ako svoj ljudski napor sjedini s milošću Boga, Izvora svake mudrosti i sile, jer ga nakon toga čeka neizmjerna vječna slava. (4T 444—446)


Komentiraj