Uvijek odajte Bogu zaslugu za misli koje vam daje

“I objavi se tajna Danielu u noćnom viđenju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga.” (Daniel 2,19)
Daniel je potražio Gospodina kada je izišao proglas da se pobiju svi mudraci u Babilonu zato što nisu mogli reći i protumačiti san koji je kralj zaboravio. On je zahtijevao ne samo da mu protumače san, već i da mu kažu što je sanjao. … Čarobnjaci su bili preplašeni. Izjavili su da je kraljev zahtjev nerazuman i da nadilazi sve što je ikada od bilo koga traženo. Kralj je pobjesnio i ponio se kao svi oni koji imaju veliku moć i neobuzdane strasti. Odlučio je da svi budu kažnjeni smrću, a budući da su se Daniel i njegovi drugovi ubrajali među mudrace, i njih je trebala snaći ista sudbina. … Daniel je stao pred kralja i zamolio za još malo vremena da bi taj slučaj iznio pred vrhovni sud svemira, čije se odluke ne mogu dovoditi u pitanje. Kada je njegovom zahtjevu udovoljeno, Daniel je cijelu stvar izložio svojim prijateljima koji su zajedno s njim služili pravom Bogu. Oni su sve pozorno razmotrili i na koljenima se molili Bogu da im podari silu i mudrost koja im jedina može pomoći u njihovoj velikoj potrebi. … Poniznog srca oni su iznijeli svoj slučaj velikom Sucu zemlje. Bilo je to sve što su mogli učiniti. … Daniel se molio: “Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži.” (Daniel 2,23) Daniel je bio ispunjen Duhom Isusa Krista i molio se da babilonski mudraci ne budu pobijeni. Kristovi sljedbenici ne posjeduju Sotonine osobine koje navode ljude da se raduju boli i patnji Božjih stvorenja. Oni imaju duh svojega Učitelja koji je za sebe rekao: “Sin Čovječji došao je da traži i spasi što je izgubljeno.” (Luka 19,10) … “Arjok žurno odvede Daniela kralju, i reče: ‘Našao sam među izgnanicima judejskim čovjeka koji će kralju kazati što san znači.’” (Daniel 2,25) … Tada je u punoj poniznosti uma [Daniel] priznao da ta mudrost ne potječe od njega, već od Boga nebeskoga, i da mu je viđenje dano radi Božjih slugu i da bi kralj spoznao pomisli svojega srca. (Letter 90, 1894.)