Uvijek postoji svjetlo usred tame

“Najedanput se zemlja silno potrese: anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi te odmaknu kamen i sjede na nj.” (Matej 28,2)
Da su učenici nakon Kristovog raspeća i pokopa, umjesto što su se prepustili žalosti, pomno preispitali ono što im je On govorio kako bi ih pripremio za to vrijeme, ugledali bi svjetlo usred tame. Nisu se morali naći u takvom očaju i obeshrabrenju. Prije nego što je bilo tko prišao grobnici, nastao je snažan potres. Najmoćniji anđeo s Neba, koji je zauzimao položaj s kojega je pao Sotona, dobio je nalog od Oca i, zaodjenut svom slavom Neba, razgrnuo tamu na putu. Lice mu je bilo kao munja, a odjeća bijela kao snijeg. Čim je stopalima dotaknuo zemlju, ona je zadrhtala pod njim. Taj predivni prizor odigrao se pred rimskim vojnicima dok su čuvali stražu. Bilo im je omogućeno da podnesu njegov sjaj jer su trebali prenijeti poruku o Kristovom uskrsnuću. Anđeo je prišao grobu, odvalio kamen kao da je riječ o običnom kamenčiću i sjeo na njega. Grobnicu je okružilo nebesko svjetlo, a cijelo Nebo bilo je osvijetljeno slavom anđela. Zatim se začuo njegov glas: “Iziđi, Otac Te poziva.” I Isus je izišao iz groba korakom moćnog Pobjednika. Začuo se pobjednički poklič jer Ga je čekala nebeska obitelj, a silni anđeo, praćen nebeskom vojskom, poklonio se u obožavanju pred Onim koji je kao vladar Neba nad Josipovim pozajmljenim grobom objavio: “Ja sam uskrsnuće i život.” (Ivan 11,25) Kada je Krist na križu povikao: “Svršeno je” (Ivan 19,30), nastao je snažan potres. Tom prigodom otvorili su se grobovi mnogih odanih i vjernih koji su svjedočili protiv svakog zlog djela i veličali Gospodina Boga nad vojskama. Sada kada je Životodavac izišao iz groba objavljujući: “Ja sam uskrsnuće i život”, On je te svete pozvao iz groba. Oni su svojevremeno po cijenu života nepokolebljivo svjedočili za istinu, a sada su trebali biti svjedoci Njegovog uskrsnuća iz mrtvih. “Oni,” rekao je Krist, “nisu više zatočenici Sotone. Ja sam ih otkupio, ja sam ih izveo iz groba kao prve plodove svoje sile da budu sa mnom tamo gdje sam ja, da više nikada ne vide smrt i ne dožive žalost.” (Manuscript 115, 1897.)