„Dijete je raslo i jačalo, napunjujući se mudrošću. I milost je Božja počivala na njemu.“ (Luka 2,40)
Židovski narod njegovao je pogrešna shvaćanja o Mesiji i Njegovom djelu. … Oni su čekali slavu koja će se vidjeti kada Krist bude dolazio po drugi put, a nisu proučavali Bibliju da bi saznali da će On prvi put doći na vrlo skroman način. Međutim, Isus je postavljao pitanja o tekstovima iz Pisma koji su govorili o Njegovom prvom dolasku, o tekstovima koji su rasvjetljavali misli onih koji su bili spremni primiti istinu. Prije nego što je došao na Zemlju, On je ta proročanstva dao svojim slugama prorocima koji su ih zapisali pa je sada, dok je proučavao Bibliju, Sveti Duh objavljivao te misli Njegovom umu i otkrivao Mu veliko djelo koje treba obaviti na Zemlji. I budući da se Njegovo znanje povećavalo, On ga je dijelio s drugima. Međutim, iako je bio mudriji od učenih ljudi, nije se uzoholio niti je mislio da Mu je ispod časti obavljati najskromniji posao. On je preuzeo svoj dio tereta kao i Njegov otac, majka i braća, i teško radio da pomogne u uzdržavanju obitelji. Iako su učeni ljudi bili zadivljeni Njegovom mudrošću, On je slušao svoje roditelje i radio svojim rukama kao i svaki drugi radnik. O Isusu je rečeno da je, postajući stariji, napredovao u „mudrosti, rastu i milosti ’pred Bogom i ljudima’“ (Luka 2,52).
Spoznaje koje je stjecao iz dana u dan, koje su Mu otkrivale uzvišenost Njegove zadaće u svijetu, nisu Ga navodile da zanemari najskromnije dužnosti. On je radosno obavljao posao koji je bio obveza djece i mladih u skromnim domaćinstvima jer je znao što znači biti pritisnut siromaštvom. On je razumio kušnje djece jer je osjećao njihove tuge i nevolje. Bio je čvrst i ustrajan u svojoj namjeri da čini što je pravo, pa iako su Ga neki nastojali navesti da učini ono što je zlo, On nikada nije pristajao uza zlo i nikada ni najmanje nije skretao s puta istine i pravde. Uvijek je slušao svoje roditelje i obavljao svaku dužnost koju je dobio na svojem putu. Međutim, Njegovo djetinjstvo i mladost nisu bili posuti ružama. Njegov neporočni život izazivao je zavist i ljubomoru Njegove braće jer nisu vjerovala u Njega. Ona su bila ljuta što se On u svemu ne ponaša kao ona i što im se ne pridružuje kada čine zlo. U svojem životu u obitelji bio je vedar, ali nikada neobuzdan. Uvijek se trudio da nešto nauči. Uživao je u prirodi i Bog je bio Njegov Učitelj. (Youth’s Instructor, 28. studenoga 1895.)