Veličina poniznosti

31. 01. 2018.

“Ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu.” (Filipljanima 2,8)
Krist je došao na ovaj svijet da bi pokazao Božju slavu i da bi se čovjek mogao uzdići njezinom obnavljajućom silom. Dana Mu je sva moć i sva milost. Njegovo srce bilo je izvor žive vode, nepresušan potok, uvijek spreman da teče dalje, bogat i bistar, k onima oko Njega. Cijeli život proveo je u čistom, nesebičnom dobročinstvu. Njegove namjere bile su ispunjene ljubavlju i suosjećanjem. Radovao se što je za svoje sljedbenike mogao učiniti više nego što su oni mogli tražiti ili pomisliti. Njegova neprekidna molitva za njih bila je da budu posvećeni istinom, i molio se sa sigurnošću znajući da je svemoćni proglas već bio izdan prije postanka svijeta. Znao je da će se Evanđelje o kraljevstvu propovijedati po čitavom svijetu, da će istina, naoružana svemoćnim Duhom Svetim, pobijediti u bitci sa zlom i da će krvava zastava jednog dana pobjednički vijoriti nad Njegovim sljedbenicima. Ipak, Krist je došao s velikom poniznošću. Kada je bio ovdje, nije udovoljavao sebi, nego “ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti, i to do smrti na križu”. Svojim sljedbenicima On kaže: “Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama.” (Matej 11,29) … Iz korijena prave poniznosti cvjeta najdragocjenija veličina uma — veličina koja vodi ljude da se oblikuju prema Kristovom liku. Oni koji posjeduju ovu veličinu, dobivaju strpljenje i povjerenje u Boga. Njihova je vjera nepobjediva. Njihovo istinsko posvećenje i predaja potiskuje njihovo “ja”. Riječi koje izlaze iz njihovih usana oblikovane su izrazima kristolike nježnosti i ljubavi. Imajući na umu vlastite slabosti, oni cijene pomoć koju im Gospodin pruža i žude za Njegovom milošću da bi mogli činiti ono što je ispravno i istinito. Svojim ponašanjem, stavom i duhom oni sa sobom nose odlike učenika u Kristovoj školi. (Review and Herald, 11. svibnja 1897.)