““Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj.”“ (Luka 16,10)
Život se ne sastoji samo od velikih poteza: upravo se od sitnica pravi zbroj životne sreće ili nesreće. Na sitnicama se u životu otkriva nečiji stvarni karakter. O, kada bi svi mladi, ali i oni u zrelijim godinama, mogli vidjeti kao u ogledalu svoj život, mnogo bi ozbiljnije gledali na male dužnosti u životu. Svaka pogreška, svaka zabluda, ma koliko ih smatrali nevažnima, ostavljaju ožiljak u ovom životu i mrlju u nebeskim izvještajima.
Život je pun neugodnih dužnosti, ali sve te neugodne dužnosti postaju prihvatljive ako ih obavljamo radosno zato što je to pravo. Ako se zainteresiraš za dužnosti koje moraš obavljati, ako ih obavljaš od srca, onda će i najneugodnije dužnosti postati ugodne. (Letter 41a, 1874.)
Ima mnogo onih koji ne cijene dovoljno sitna događanja u životu, neznatna djela koja se moraju obavljati iz dana u dan, ali se ta djela ne smiju smatrati nevažnima jer svako djelo donosi blagoslov nekome ili nekoga ranjava. Svako djelo priča svoju priču, iznosi svoju povijest pred Božje prijestolje. Jedino kada se ponašamo u skladu s načelima Božje riječi u malim životnim pothvatima, mi sebe stavljamo na stranu dobra. Kušamo se i ispitujemo na malim životnim događajima i naš karakter ocjenjuje se u skladu s našim djelima. (RH, 15. listopada 1895.)
Savjesno obraćanje pozornosti na ono što svijet zove nevažnim sitnicama donosi veliku ljepotu životu i životni uspjeh.
““Mala djela ljubavi,
Male riječi ljubaznosti,
Mala djela samoodricanja,
Mudro korištene prilike,
Marljivo njegovanje malih talenata,
To je ono što čovjeka čini velikim u Božjim očima!”“ (MS 59, 1897.)