Najprije moram naglasiti činjenicu da Čovjek kojega zovu Isus iz Nazareta nije započeo svoje postojanje onda kad je rođen u Betlehemu, kao što nije završio svoje postojanje onda kad je prikovan na križ na Golgoti. Kad bi Isus bio samo Čovjek koji je počeo i završio svoj život upravo onako kao svi mi, ja osobno ne bih mogao imati bezuvjetno povjerenje da On ima ikakvu veću moć nego što je imam sâm, i stoga bih Mu se ustručavao predati s povjerenjem. Možda bih bio voljan prihvatiti takvu pomoć jer sam, zahvaljujući iskustvu, otkrio da je On može pružiti; ali kako bih mogao vjerovati da me On može potpuno spasiti od neprijatelja moje duše koji je dokazano jači od mene? Siguran sam da bih često bio preplavljen sumnjom i strahom je li taj Isus iz Nazareta samo ljudsko biće, iako bi u takvom slučaju bio vrhunsko ostvarenje onog najvišeg i najboljeg u ljudskom rodu. Meni je potreban Spasitelj koji može ostvariti više od ljudske moći.
Ipak, ne moram ispitivati ništa u vezi s ovim pitanjem. Prihvaćam Njegovu izjavu o Njegovom vječnom postojanju izrečenu ovim jednostavnim, ali čudesnim riječima: “Zaista, zaista, kažem vam, prije nego je Abraham bio, Ja Jesam.” (Ivan 8,58) Svatko tko nije upoznat sa spisima onog vremena koje danas nazivamo Starim zavjetom — a Židovi jesu bili upoznati — možda neće odmah shvatiti puno značenje ove Isusove tvrdnje o prapostojanju, i možda će biti začuđen kad sazna da je Onaj koji je razgovarao sa Židovima bio ista ona Osoba koja je razgovarala s Mojsijem iz grma. Može nam biti od koristi ako ponovno pregledamo zapis o tom iskustvu Božjeg čovjeka kako je dan u Izlasku:
“Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. ‘Hajde da priđem — reče Mojsije — i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva.’ Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: ‘Mojsije! Mojsije!’ ‘Evo me!’ javi se. ‘Ne prilazi ovamo! — reče. — Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. Ja sam — nastavi — Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev.’ Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.
‘Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu — nastavi Jahve — i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju — u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sâm vidjeh kako ih Egipćani tlače. Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta.’” (Izlazak 3,2-10)
Mojsije je oklijevao uključiti se u takav pothvat i izgovarao se: “Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: Bog otaca vaših poslao me k vama, i oni me zapitaju: Kako mu je ime — što ću im odgovoriti?” (Izlazak 3,13) Odgovor na to pitanje trebao bi biti izravno povezan s riječima koje je Isus uputio Židovima: “‘Ja sam koji jesam’, reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: ‘Ovako kaži Izraelcima: Ja Jesam posla me k vama.’ Dalje je Bog Mojsiju rekao: ‘Kaži Izraelcima ovako: Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama. To mi je ime dovijeka, tako ćeš me zvati od koljena do koljena.’” (Izlazak 3,14.15)
Razmišljajući o tome što je ovdje važno iz izvještaja, najprije uzmimo u obzir to da se na početku naizmjenično koriste riječi “Anđeo Jahvin”, “Jahve” i “Bog”. Sva tri izraza se primjenjuju na istu Osobu za koju se izjavljuje da je “Bog Abramov, Bog Izakov i Bog Jakovljev”. Zapazite i to da izjava “Ja Jesam posla me k vama” znači: “Jahve me poslao k vama”. U zaključku nam je jasno potvrđeno da je Ja Jesam — Jahve, Bog Abrahamov. Dakle, kad je Isus Židovima objavio da je On Ja Jesam, On je otkrio sebe kao Jahvu iz Starog zavjeta, Abrahamovog Boga koji se pokazao u ljudskom tijelu. Ovo je sasvim u skladu s imenom za koje je prorok Izaija najavio da će biti dano Sinu rođenom od djevice, a koje je po nadahnuću primijenjeno na Isusa iz Nazareta: “I dat će mu ime Emanuel — što znači: Bog je s nama.” (Matej 1,23)
Pa ipak, činjenica da je Isus iz Novog zavjeta zapravo Jahve iz Starog zavjeta ne smije se shvatiti kao isključivanje Oca niti kao poricanje Božanstva — Oca, Sina i Svetog Duha. Budući da konačno ne može shvatiti beskonačno, bilo bi uzaludno pokušavati raščlanjivati Božanstvo ili uspoređivati savršeno jedinstvo Oca, Sina i Svetog Duha s trijumviratom ili vladavinom triju ljudi. Također, ne smijemo razmišljati o tri različite Osobe Božanstva kao o predmetu bilo kakvih ograničenja kojima su podložni ljudi. Spasitelj je rekao Nikodemu: “Nitko nije uzišao na nebo, osim Sina Čovječjega koji je sišao s neba.” (Ivan 3,13)
Božanska Riječ je postala tijelo, bila je podložna ograničenjima ljudske naravi i kao Čovjek je bila jednako tako ovisna o Ocu, kao što smo mi ovisni o Riječi; pa ipak, kao božansko Biće još uvijek je bila jedno s Ocem na Nebu, kako je objavljeno u Ivanu 17,23. U to moramo vjerovati, iako to ne možemo objasniti ili potpuno shvatiti. I sve dok to ne budemo mogli, trebali bismo temi Bića i naravi trojedinog Boga pristupati s puno poštovanja.
Ovo poistovjećivanje Isusa iz Nazareta s Jahvom iz Starog zavjeta otvara plodno polje za proučavanje i ohrabrenje. Nemoguće je obuhvatiti to područje u granicama ovog članka. Mogu samo nagovjestiti što to znači za nas, na općeniti način i s nekoliko ilustracija, te skrenuti pozornost na čvrsto tlo koje nam to osigurava za potpuno povjerenje u Isusa, vječnog Sina i Spasitelja.
Kad smo u kušnji da posumnjamo u Isusovu moć da nas spasi od grijeha i griješenja, možemo se prisjetiti kako je On, kao Jahve, oslobodio svoj narod iz egipatskog ropstva i uveo ih u Obećanu zemlju. Evo Njegovih riječi Mojsiju:
“Kaži, dakle, Izraelcima da sam ja Jahve; da ću vas izbaviti od tereta što su vam ga Egipćani nametnuli. Oslobodit ću vas od ropstva u kojem vas drže; izbavit ću vas udarajući jako i kažnjavajući strogo. Za svoj ću vas narod uzeti, i bit ću vašim Bogom. Tada ćete znati da sam vas ja, Jahve, vaš Bog, izbavio iz egipatske tlake. Dovest ću vas u zemlju za koju sam se zakleo da ću je dati Abrahamu, Izaku i Jakovu, i dat ću vam je u baštinu, ja, Jahve.” (Izlazak 6,6-8)
Nemojte previdjeti ono što se nagovještava u ovim redcima, da je sila koja je obećana za oslobođenje sinova Izraela iz egipatskog ropstva — sila križa, jer kad je Jahve svojem narodu poslao uvjerenje da će ih Spasitelj svijeta osloboditi “ispruženom rukom”, On je jasno najavio svoje spasiteljsko djelo, kad je Njegova ruka, kao ruka Sina Čovječjeg, bila ispružena na križu zbog oslobođenja ljudskog roda. Da nam je Njegova smrt na križu donijela oslobođenje, jasno je izraženo ovim riječima:
“Sad, budući da djeca imaju zajedničku krv i meso, jednako i sâm postade sudionik u tome da smrću uništi onoga koji ima vlast nad smrću, to jest đavla, i da oslobodi sve koji cijeli život bijahu podvrgnuti ropstvu strahom od smrti.” (Hebrejima 2,14.15)
Ova veza između ispružene ruke i smrti na križu je jasno otkrivena u izjavi koju je Isus nakon svojeg raspeća, uputio Petru:
“‘Zaista, zaista, kažem ti, kad si bio mlađi, opasivao si se sâm i hodio kud si htio. Ali kad ostariš, raširit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i voditi kamo ti ne bi htio.’ To je rekao da označi kakvom će smrću Petar proslaviti Boga.” (Ivan 21,18.19) Povijest svjedoči da je Petar, kao i njegov Gospodin, bio razapet, a raširene ruke označavaju križ.
Ipak, moramo posebno obratiti pozornost na čudesnu silu koja je pratila oslobađanje Izraelaca iz Egipta. Događale su se nesreće, a svaka od njih je bila očitovanje Jahvine moći. Tu je bio i prolazak kroz Crveno more, kad “Izraelci siđoše u more na osušeno dno, a vode stajahu kao bedem njima nadesno i nalijevo” (Izlazak 14,22). Ali: “Tako vode, slijevajući se natrag, potope kola, konjanike, i svu vojsku faraonovu koja bijaše pošla u potjeru za Izraelcima u more.” (Izlazak 14,28) Tu je bio i spasonosni čin, kao što je navedeno u pjesmi koja je poslije spjevana: “Milošću svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen.” (Izlazak 15,13)
Tu je bila i mana, kojom se snabdijevalo veliko mnoštvo putujući kroz pustinju — istinito proročanstvo o Onome koji je rekao: “Ja sam živi kruh koji je sišao s neba.” (Ivan 6,51) Bila je tu i voda iz stijene, čije značenje je ovako navedeno: “Pili su, naime, iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist.” (1. Korinćanima 10,4) Tu su bili i sukobi s njihovim neprijateljima, u vezi s čime je Mojsije rekao narodu: “Ne bojte se! … Ne plašite ih se! Jahve, Bog vaš, koji ide pred vama, borit će se za vas kako je to učinio na vaše oči u Egiptu.” (Ponovljeni zakon 1,29.30)
U svim ovim slučajevima, i u mnogim drugim, Jahve je otkrivao veličinu svoje moći da spasi svoj narod, a ova iskustva su zapisana kako bi nas ohrabrila da se uzdamo u istu Osobu, Jahvu-Isusa, koji se objavio u tijelu da bi nas oslobodio iz ropstva grijeha. “Svevišnji, kad me strah spopadne, u te ću se uzdati.” (Psalam 56,3) Uvijek ću radije reći: “Evo, Bog je spasenje moje, uzdam se, ne bojim se više, jer je Jahve snaga moja i pjesma, on je moje spasenje.” (Izaija 12,2)
Kad se osvrnem na izvješća o djelima Isusa iz Nazareta, onako kako su nam dana u četirima Evanđeljima, nalazim da su djela koja Mu se pripisuju iste naravi kao i ona koja je, prema svjedočanstvima Starog zavjeta, učinio Jahve. Na početku svoje službe Isus je u sinagogi u Nazaretu čitao iz Izaijine proročke knjige: “Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene, da proglasim godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4,18.19) Zatim je potvrdio kako to proročanstvo ukazuje na Njegovo poslanje. “Danas se ovo Pismo”, rekao je, “koje ste čuli svojim ušima, ispunilo.” (Luka 4,21) Kasnije je Isus — kad je Ivan Krstitelj poslao glasnike da pitaju: “Jesi li ti onaj koji ima doći, ili da drugoga čekamo?” — poslao odgovor: “Idite i javite Ivanu što čujete i vidite! Slijepi proglédaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Radosna vijest.” (Matej 11,3-5)
Pozivajući se na čudesna djela koja su vidjeli kako ih Isus izvodi, dvojica učenika na putu za Emaus označili su Isusa kao Onog “koji bijaše silan prorok riječju i djelom pred Bogom i pred cijelim narodom.” (Luka 24,19) Tako je Isus iz Nazareta svojim moćnim djelima otkrio da je, kao i u stara vremena, “Jahve pohodio Izraelce” (Izlazak 4,31) te da je Knez mira ujedno i “Bog silni” (Izaija 9,5) Zato Ga nazivam složenicom Jahve-Isus.
U skladu s ovim tumačenjem, nalazim da je u Starom zavjetu objavljeno da će Jahve biti Spasitelj i da nema nijednog drugog. Zapazite ove izjave: “Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, svetac Izraelov, tvoj spasitelj” (Izaija 43,3); “Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja” (Izaija 43,11); “Tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga Boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!” (Izaija 45,21.22)
S obzirom na ove jasne objave, prirodno bi bilo očekivati da u Novom zavjetu Isus iz Nazareta bude prepoznat kao Bog Spasitelj, što On i jest. Mogu ukazati samo na nekoliko takvih slučajeva, ali oni su dovoljni. Pod nadahnućem Svetoga Duha, Isusova majka Marija je rekla: “Duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome.” (Luka 1,47) Pod istim nadahnućem apostol Pavao savjetuje da bi kršćani trebali “opravdati svako povjerenje, da tako budu u svemu na čast nauci Boga, našeg Spasitelja! … Kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade, naime, pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista.” (Titu 2,10-13) U uvodu ove kratke poslanice pisac upućuje na “Boga, našega Spasitelja” i “Krista Isusa, Spasitelja našega” (Titu 1,3.4) — što je slijed pojmova punih značenja. I apostol Juda, “sluga Isusa Krista” piše o jedinome “Bogu koji nas je spasio po Isusu Kristu” (Juda 25).
S obzirom na tako čudesnu objavu koja se odnosi na Osobnost Isusa iz Nazareta, mislim da potpuno opravdano upućujem na Spasitelja svijeta kao na “vječnog Boga” i nalazim ohrabrenje i sigurnost čineći to. “Ako je Bog za nas, tko će biti protiv nas?” (Rimljanima 8,31)
U Starom zavjetu nam je Ja Jesam otkriven u svojem potpunom božanstvu, ali kad je vječna Riječ, koja “bijaše kod Boga … i … bijaše Bog … tijelom postala i nastanila se među nama” (Ivan 1,1.14), stvarna objava tog Ja Jesam darovana nam je u Osobi Isusa iz Nazareta. On se otkrio izjavama kao što su ove: “Ja sam kruh života” (Ivan 6,48); “Ja sam svjetlo svijeta” (Ivan 8,12); “Ja sam vrata” (Ivan 10,9); “Ja sam pastir dobri” (Ivan 10,11); “Ja sam uskrsnuće i život” (Ivan 11,25); “Ja sam put, istina i život” (Ivan 14,6); “Ja sam pravi trs” (Ivan 15,1).
Isus iz Nazareta nam je svojim životom, svojom smrću i svojim uskrsnućem, kao i svojim učenjima, otkrivao Ja Jesam iz Starog zavjeta kao našeg Spasitelja, našeg Otkupitelja i našeg Prijatelja. A budući da nema drugog Spasitelja, sâm Isus je izjavio: “Da, ako ne budete vjerovali da Ja Jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.” (Ivan 8,24)
Svakako bismo trebali, s većom sigurnošću nego ikada ranije, reći: “Bog naš jest Bog koji spašava, Jahve od smrti izbavlja.” (Psalam 68,21) “Bog vječni tvoje je utočište, a na zemlji drevna njegova mišica pred tobom goni neprijatelja. … Blago tebi, Izraele! Koji narod ko tebe Jahve spasava!” (Ponovljeni zakon 33,27-29)
William Warren Prescott