“Uto čuh glas s neba gdje mi govori: ‘Napiši: Od sada blago onima koji umiru u Gospodinu! Da, veli Duh, neka počinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela!” (Otkrivenje 14, 13)
Sestra Yuki Hirana ljubazna je suradnica s literarnog područja iz Japana s višegodišnjim iskustvom. Ova mala dama jedva da je visoka metar i pedeset centimetara, ali je njezin tihi, neupadljivi život velika sila na dobro. Iako je u posljednjih deset godina malo usporila zahvaljujući godinama, još uvijek obilazi s knjigama svoj teritorij.
Tijekom tog vremena vlasnik radionice za popravak cipela uvijek ju je radosno pozdravljao i kupovao literaturu od nje. Uživao je u njezinoj plemenitoj dostojanstvenosti i zainteresiranosti za njegovu obitelj. Bio je otac dvojice sinova i kćerkice, a sestra Hirana mu je uvijek donosila nešto za djecu.
Ovaj postolar i sestra Hirana postali su dobri prijatelji. On je imao neke bolove, a ona mu je prenosila korisne zdravstvene i duhovne savjete iz naših knjiga.
Ova dva prijatelja često su se molili jedan za drugoga. Kad su djeca porasla, slatkiše koje im je obično poklanjala sestra Hirana zamijenila je dječjim knjigama. Djeca su ih rado čitala jer su izgubila majku u ranom djetinjstvu.
Kako su godine prolazile, posjeti sestre Hirane postajali su sve rjeđi. Kad ih je posjetila posljednji put, prodala je postolaru još jednu knjigu, a on je primijetio da joj je rukopis na računu postao manje čitljiv. Ali se ipak vjerno pomolila s njim i s djecom.
Došao je dan kada je jedan od postolarovih sinova, koji je napunio osamnaest godina, tražio neki smisao u životu. Pročitao je jednu od knjiga koje je kupio njegov otac, ali je nije baš najbolje razumio. U to vrijeme upisivao je studij na sveučilištu.
Jednoga dana održavali su se evanđeoski sastanci koje su organizirali adventisti u Fukuoki u Japanu. Na te je sastanke počeo dolaziti otac, a sin je pošao zajedno s njim. Odjednom je mladić shvatio da je to crkva Yuki Hirane. Bio je uzbuđen! Dobio je polet i snagu da čita još više. On i njegov otac počeli su duboko proučavati. Slušali su propovijedi i proučavali knjige koje su prije kupili.
Rezultat je bio da su ovaj mladić i njegov brat, zajedno sa svojim ocem – vlasnikom radnje – kao i sestrom, prihvatili Božju poruku i krstili se. Radost je zavladala u cijeloj obitelji kada su prihvatili Krista i pridružili se Adventističkoj crkvi. A sve je počelo sa sestrom Hiranom, vjernom malom kolporterkom. (Znam da je svaki detalj ovih događaja istinit zato što je vlasnik te radnje bio moj otac, a ja sam onaj osamnaestogodišnji sin!)
Teru Fukui, Japan