“Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.” (Psalam 103,19)
Trojica Hebreja bila su pozvana da priznaju Krista suočena s užarenom ognjenom peći. Njima je kralj zapovjedio da padnu i poklone se zlatnom kipu koji je on postavio, zaprijetivši im da će, ako to odbiju, biti živi bačeni u užarenu peć; ali oni su odgovorili: “Ne treba da ti odgovorimo na to. Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti. No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao.” (Daniel 3,16-18) (RH, 3. svibnja 1892.)
Pokloniti se Bogu u molitvi potpuno je prikladno, odgovarajuće držanje. … Ali takvo poštovanje valja ukazivati jedino Bogu … Vladaru svemira; ova tri Hebreja odbila su ukazati takvu čast bilo kojem idolu, čak i kada je bio načinjen od čistog zlata. A da su pristali, oni bi se zapravo poklonili babilonskom vladaru. … Oni su podnijeli kaznu. … Međutim, Krist je osobno došao i hodao s njima posred ognja koji im nimalo nije naškodio. (2SM 312)
Ovo čudo dovelo je do izrazite promjene u mislima ljudi. Veliki zlatni kip, postavljen uz takvu pompu, bio je zaboravljen. Kralj je objavio proglas da će svaki koji bude govorio protiv Boga ovih ljudi biti osuđen na smrt. …
Ti vjerni Hebreji imali su velike prirodne sposobnosti, uživali milosti visoke duhovne kulture, a sada su zauzimali ugledne položaje; međutim, sve to nije ih navelo da zaborave Boga. Njihove snage bile su pokorene posvećujućem utjecaju božanske milosti. … U njihovom veličanstvenom izbavljenju očitovala se, pred nepreglednim skupom, Božja sila i veličanstvo. Isus je stao na njihovu stranu u užarenoj peći, i slavom svoje prisutnosti uvjerio oholog vladara Babilona da nije nitko drugi do Božji Sin. … Izbavljenjem svojih vjernih slugu, Gospodin je objavio da će stati na stranu potlačenih i srušiti svaku zemaljsku silu koja se usudi pogaziti autoritet nebeskog Boga. (SL 39,40)