Voda pretvorena u vino

“Tim poče Isus svoja čudesa u Kani Galilejskoj te objavi slavu svoju, i učenici njegovi povjerovaše u njega.” (Ivan 2,11)
Isus Krist je začetnik svekolikog misionarskog djela u našem svijetu. On je na čudesan način liječio bolesne, ali nikad nije učinio neko čudo u svoju korist. Prvo od Njegovih zabilježenih čuda dogodilo se na svadbenoj svečanosti u Kani, gdje je pretvorio vodu u vino. … Tim čudom Krist je želio uputiti poruku da je neprevrelo vino daleko prihvatljivije od prevrelog. Krist nikad nije stvorio prevrelo vino. Vino stvoreno tom prigodom bilo je isto kao svježe vino koje dolazi neposredno iz grozda. Kristu je bio poznat utjecaj prevrelog vina i On je, dajući im čisto, neprevrelo vino, pokazao jedini siguran način na koji mogu koristiti grožđani sok. Krist nije privukao pozornost na svoje djelo da bi bio zapažen u javnosti. Želio im je ostaviti važnu pouku. On nije napravio niti je pio prevrelo vino. … Krist jest pretvorio vodu u vino, ali je pio vino od svježe cijeđenog grožđa, i nikad ništa drugo. On je naš uzor u svemu. Prije smrti, On je svojoj Crkvi u zalog ostavio kruh koji prikazuje Njegovo tijelo dano za grijehe svijeta, i vino koje prikazuje Njegovu prolivenu krv. Međutim, ništa osim beskvasnog kruha i neprevrelog vina ne može se koristiti u tu svrhu. Ništa dobiveno procesom fermentacije ne treba koristiti na obredu Gospodnje večere, jer bi prevrelo vino pokvarilo simboliku Kristove krvi. To pitanje slobodno možemo smatrati riješenim za sva vremena. Krist je tim čudom uputio još jednu pouku. On nije popustio pod kušnjom da na nagovor neprijatelja učini čudo kako bi zadovoljio vlastite potrebe pretvarajući kamen u kruh. Ali na toj svadbenoj svečanosti On je želio pokazati svoju naklonost i odobravanje ljudima koji su prisustvovali vjenčanju. Krist nije došao na ovaj svijet da bi zabranio brak, niti da bi pokvario i uništio odnos i utjecaj koji postoji u krugu obitelji. On je došao obnoviti, uzdići, pročistiti i oplemeniti svaki osjećaj čiste naklonosti, kako bi obitelj na Zemlji mogla postati simbol obitelji na Nebu. U kršćanskom domu Božja milost treba pokoriti i preobraziti ljudski karakter, i tada će crkva postati aktivna, živa i djelotvorna. U takvim obiteljima mogla bi se s pravom pjevati pjesma: “Anđeli lete posvuda, anđeli lete posvuda. Idi, odnesi tu vijest kući.” (Manuscript 22, 1898.)