Jutarnji stih

Vođen snom

“Jahve, ti mir nama daješ, jer ti si tvorac svih djela naših.” (Izaija 26,12)

Jedne subote u selu Pomlinov prišla mi je nakon bogoslužja žena koja mi je povjerila da je sanjala zastrašujući san. U snu je vidjela čovjeka po imenu Mihaela, koji je inače radio u šumi, kako je sjekirom ozlijedio nogu.
Zanimljivo, tjedan dana prije ovog sna žena je putovala istim autobusom s Mihaelovom punicom Marijom. Znala je da Marija i njezina obitelj žive u selu Pristan. Budući da ja živim u blizini tog sela, zamolila me je da posjetim Mihaela i da saznam je li zdrav.
Sutradan sam u ranim jutarnjim satima prodavao knjige u svojem rodnom gradu Volici, a poslijepodne sam namjeravao otići u Pristan. Nakon što sam posjetio i posljednju kuću za taj dan, požurio sam se na autobusni kolodvor, ali je autobus za Pristan već otišao.
Sljedećeg jutra sreo sam čovjeka koji je živio u Pristanu. Želio je kupiti Isusov život i obećao da će mi platiti knjigu ako odem s njim u Pristan. Pitao sam ga poznaje li Mihaela i Mariju i bi li mi mogao pokazati put do njihove kuće. Odgovorio je potvrdno. Došavši u Pristan, prvo smo posjetili nekoliko njegovih susjeda koji su zatim, zahvaljujući njegovim savjetima, kupili knjige od mene.
Čovjek mi je nakon toga pokazao Mihaelovu kuću. Dok sam prilazio njihovom domu, shvatio sam da me je Bog poslao. Kad sam ušao u dvorište, prvo sam vidio Mihaelovu ženu koja je izgledala zabrinuto. Zatim sam vidio i Mihaela kako leži na krevetu s gipsom na nozi. Sve mi je bilo jasno. San naše sestre bio je od Boga i On me je poslao u ovaj dom. Mihael i njegova obitelj bili su oduševljeni kad sam im rekao za san i zašto sam ih došao posjetiti.
Kupili su Veliku borbu, Isusov život i nekoliko drugih knjiga. Nakon toga su me pozvali da ostanem na večeri pa smo se na kraju mojeg posjeta svi zajedno pomolili. Dok sam izlazio, znao sam da će ih Bog voditi.
To iskustvo mi je pomoglo da shvatim da Bog želi da nastavim raditi za Njega u literarnom djelu.
Dok radim kao literarni evanđelist, imam veliki mir i povjerenje u Božje vodstvo.
Vladimir Gniluk, Ukrajina


Komentiraj