“Jer ništa od onoga što je u svijetu — požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka — ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta.” (1. Ivanova 2,16)
Oholost i ljubav prema svijetu zamke su koje stvaraju veliku smetnju duhovnosti i rastu u milosti.
Ovaj svijet nije kršćaninovo Nebo, već samo Božja radionica u kojoj se trebamo pripremiti za sjedinjenje s bezgrešnim anđelima na svetom Nebu. Naš um neprestano se mora privikavati da se bavi plemenitim, nesebičnim mislima. Ta je priprema nužna da bismo uvježbali snage koje nam je Bog dao kako bi se Njegovo ime na najbolji način proslavilo na Zemlji. Mi smo odgovorni za sve plemenite osobine koje smo dobili od Njega, i kada bismo ih koristili na način koji On nije odredio, pokazali bismo duboku nezahvalnost prema Njemu. Služba Bogu zahtijeva sve snage našega bića i mi nećemo ostvariti Božji plan ako te snage ne dovedemo do najvišeg stupnja savršenstva, ako ne naučimo svoj um da s uživanjem razmišlja o nebeskim temama, ako ispravnim postupanjem ne ojačamo i ne oplemenimo snagu svoje duše da djeluje Bogu na slavu. …
Ako svoj um ne naviknemo da se bavi vjerskim temama, on će na tom području ostati slab i nemoćan, a biti jak kad razmišljamo o svjetovnim pothvatima jer je u tom smjeru uvježbavan i za to ojačan. Razlog zašto je ljudima tako teško živjeti vjerskim životom krije se u tome što svoj um ne navikavaju na pobožnost. On je podučavan da se kreće u suprotnom smjeru. Ako um ne bude stalno zauzet stjecanjem duhovnog znanja, ako ne bude nastojao shvatiti tajnu pobožnosti, neće moći cijeniti ono što je vječno. … Kada je srce podijeljeno, kada se bavi pretežno svjetovnim predmetima, a samo povremeno nebeskim, neće doći do posebnog jačanja duhovne snage. (2T 187—189)
Dok svjetovni ljudi s mnogo revnosti i ambicije nastoje sebi osigurati zemaljska blaga, pripadnici Božjeg naroda neće se prilagođavati svijetu, već će svojim ozbiljnim, budnim stavom, dok čekaju svojega Gospodina, pokazati da su se promijenili; da njihov dom nije na ovome svijetu, već da teže za onom boljom, nebeskom domovinom. (Isto, 194)