Zasluge Isusove krvi

29. 04. 2018.

“Duša moja hvalit će se Gospodom; ponizni će čuti za to i radovati se.” (Psalam 34,2 — Varaždinska Biblija)
On [istinski kršćanin] shvaća da je za njega prinijeta vječna žrtva i da njegov život ima neprocjenjivu vrijednost zahvaljujući zaslugama Isusove krvi, Njegovom posredovanju i pravednosti. Ali dok on shvaća uzvišene prednosti Božjih sinova, njegova duša ispunjena je poniznošću. Nema razmetanja svetošću na usnama onih koji hodaju u sjenci križa na Golgoti. Oni osjećaju da je njihov grijeh uzrokovao agoniju koja je slomila srce Božjeg Sina. … Oni koji žive najbliže Isusu najdublje osjećaju svoju vlastitu bezvrijednost, i njihova su jedina nada zasluge razapetog i uskrslog Spasitelja. Poput Mojsija, oni su ugledali zadivljujuće veličanstvo svetosti i uvidjeli svoju vlastitu nedovoljnost u suprotnosti s Isusovom čistoćom i uzvišenom ljepotom. Zar ne postoji prilika za poniznost? Zar ne postoji potreba za osjećanjem potpune ovisnosti o Kristu svakog dana i sata? … On je uzeo našu narav i postao grijehom radi nas, da bismo mi mogli imati “otpuštenje prethodno počinjenih grijeha” (Rimljanima 3,25 — Varaždinska Biblija), i Njegovom božanskom snagom i milošću ispuniti zahtjeve Zakona za pravednošću. Onaj tko tvrdi da nije bitno vršimo li Božje zapovijedi ili ne, ne poznaje Krista. Isus kaže: “Kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.” (Ivan 15,10) Oni koji slijede Isusa, činit će ono što je i On činio. … Sotona će vas pokušavati navesti da pođete putovima grijeha obećavajući da će neko predivno dobro proisteći iz prestupanja Božjeg zakona, ali on je lažljivac. On će raditi samo na vašoj propasti. … Krist je došao prekinuti vladavinu zloga. … Čovjek je bio toliko oslabljen prijestupom da nije imao dovoljno moralne snage da se okrene od služenja Sotoni služenju jedinom pravome Bogu; ali Isus, Knez života, kome je povjerena “sva vlast na nebu i na zemlji”, ulit će svakoj duši koja želi spasenje snagu potrebnu da pobijedi neprijatelja svake pravednosti. (Review and Herald, 6. ožujka 1888.)