Živa voda

“I svi popiše isto duhovno piće. Pili su naime iz duhovne stijene koja ih je pratila — a ta Stijena bijaše Krist.” (1. Korinćanima 10,4 — Varaždinska Biblija)
Krist ujedinjuje ove dvije slike. On je Stijena i On je Živa voda. Iste se prekrasne, izražajne slike nalaze u cijeloj Bibliji. Stoljećima prije Kristova dolaska Mojsije je uputio na Njega kao Stijenu Izraelova spasenja (Ponovljeni zakon 32,15). Psalmist pjeva o Njemu i kaže: “otkupitelju moj”, “hridina silna, utočište”, “moje sklonište”, “hrid utočišta”, “okrilje srca moga”, “hrid utočišta moga”. U Davidovoj pjesmi Njegova je milost prikazana kao svježe “tihane vode”, “poljane zelene” po kojima nebeski Pastir vodi svoje stado. I ponovno, “potocima svojih slasti ti ih napajaš”, kaže on, “u tebi je izvor životni”. (Psalam 19,14; 62,7; 61,2; 71,3; 73,26; 94,22; 23,2; 36,8.9) Mudri čovjek kaže: “Izvor mudrosti je bujica što se razlijeva.” (Izreke 18,4) Za Jeremiju Krist je “Izvor žive vode”, a prema Zahariji “otvorit će se izvor… da se operu od grijeha i nečistoće”. (Jeremija 2,13; Zaharija 13,1) Izaija Ga opisuje kao “Stijenu vječnu” i “kao sjenu u žednoj pustari”. (Izaija 26,4; 32,2) I on bilježi dragocjeno obećanje slikovito prikazujući vodu koja je tekla za Izrael: “Ubogi i bijedni vodu traže, a nje nema! Jezik im se osuši od žeđi. Ja, Jahve, njih ću uslišiti, ja, Bog Izraelov, ostavit ih neću.” “Jer na žednu ću zemlju vodu izliti, i po tlu sušnome potoke.” “Jer će u pustinji provreti voda, i u stepi potoci.” Upućen je i poziv: “O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu.” (Izaija 41,17; 44,3; 35,6; 55,1) I na posljednjim stranicama Božje riječi odzvanja ovaj poziv. Tu je rijeka života, bistra kao kristal, koja istječe iz Božjeg i Janjetova prijestolja, a milostivi poziv odzvanja vjekovima: “Tko je žedan, neka dođe; tko želi, neka badava uzme vode života.” (Otkrivenje 22,17) (Patrijarsi i proroci, str. 344)