Značenje učeništva (2)

25. 06. 2022.

“Ako, dakle, tko želi ići za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!” (Marko 8,34)

Druga teška riječ u Isusovom opisu učeništva jest “križ”. Loša je vijest za Petra i ostale učenike (uključujući i nas) da Isusov križ nije jedini. On nastavlja i kaže da će svaki Njegov sljedbenik imati svoj križ.

Da bismo potpuno shvatili izjavu da svaka osoba mora uzeti svoj križ, trebamo staviti sebe na mjesto tih prvih učenika. Misao o križu ili raspeću ne pomaže mnogo našoj mašti u dvadeset prvom stoljeću. Za nas je “raspeće” riječ koja je izgubila svoje značenje. Ali to nije vrijedilo za učenike. Oni su znali da je nošenje križa bilo putovanje u jednom smjeru, ravno u smrt.

Upravo se s tim značenjem riječi “odreći se” i “križ” podudaraju. Križ, kao pojam odricanja samog sebe, omalovažen je u kršćanskoj zajednici. Za neke ljude nositi križ znači nositi ga poput ukrasa oko vrata. Za druge znači podnositi određenu neudobnost ili neugodnost u životu, kao što je bračni drug koji prigovara ili neuredna supruga, ili čak tjelesna mana.

Isus nema na umu takva iskrivljena značenja nošenja križa. On govori o križu kao oruđu smrti — ne tjelesne za većinu Njegovih slušatelja, već o raspeću samoga sebe, o tome da se trebamo odreći središta svojeg života i prvenstvene vjernosti svojem “ja”.

Ellen G. White ističe da je “borba protiv samoga sebe najveća borba koja se ikada vodila.” (Put Kristu, str. 43) A James Denney naglašava da “iako grijeh možda ima prirodno rođenje, on ne umire prirodnom smrću; u svakom slučaju on mora biti moralno osuđen i usmrćen”. To izricanje presude čin je volje pod utjecajem Duha Svetoga. Isus i Pavao stalno iznova na to upućuju kao na raspeće.

Pavao posebno jasno progovara o toj temi u 6. poglavlju Poslanice Rimljanima, gdje kaže da se kršćanin postaje raspećem “starog čovjeka” (redak 6) i uskrsnućem u novi život s novim središtem — Isusom i Njegovom voljom. To je smrt na koju se misli u Njegovoj zapovijedi da se odrečemo sebe i uzmemo križ. Pavao naglašava da je krštenje uronjavanjem savršeni simbol duhovne smrti i uskrsnuća u novi život s Bogom (redci 1-11).

 

Preporučujemo: