Abrahamova vjera je stavljena na ispit

“Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličat, i sam ćeš biti blagoslov.” (Postanak 12,2)
Za Abrahama nije bila mala kušnja kad je bio pozvan da napusti svoj dom i sve što mu je bilo blisko i ode u zemlju koju nije poznavao. Kada je konačno tamo stigao, otkrio je da tu žive Kanaanci, i morao se susresti sa svim njihovim idolopokloničkim običajima. Bila je to ozbiljna kušnja za Abrahamovu vjeru. On tu nije vidio nikakav imetak na koji bi mogao polagati pravo. Međutim, u toj njegovoj zbunjenosti nebeski Bog udostojao ga je svoje prisutnosti, osobno mu propovijedao Evanđelje i ukazao na imovinu koja će mu pripasti kao vječna baština. Abraham se selio iz mjesta u mjesto, kako je nalazio za shodno, da bi mogao uzdržavati svoje kućanstvo koje nije bilo malo. On je podučavao sluge kojih je bilo više od četiri stotine. Gdje god je razapinjao svoj šator, u njegovoj blizini podizao je i žrtvenik. Tako je služio Bogu na svakom mjestu na kojem je boravio. Na taj je način učio i članove svojeg kućanstva da ljube Boga i da Ga se boje. … Svi Božji sljedbenici, kamo god išli, trebaju sa sobom nositi istinska načela svoje vjere. Ako su grijeh, zaboravljanje na Boga i idolopoklonstvo prisutni na mjestima na koja oni trebaju ići, onda je to prilika za njih da pokažu svoja ispravna načela. Kada mi dođemo nekamo gdje postoje sve povoljnosti i udobnosti, ne osjećamo u dovoljnoj mjeri koliko je nužno da iz trenutka u trenutak ovisimo o Bogu. Zato nas Bog u svojoj providnosti dovodi u takav položaj u kojem ćemo moći osjetiti koliko nam je potrebna Njegova pomoć i snaga. … Gospodin ima parnicu sa svojim narodom (Mihej 6,6) i On želi da svi mi budemo poslušni Njegovim zahtjevima. Nitko od nas, kada mu se ukaže na neku dužnost, ne treba se pitati: “Odgovara li mi to?” ili: “Hoće li mi se svidjeti to što radim?” Ako Bog tako kaže, to je dovoljno. Mi trebamo uzeti svoju Bibliju i proučavati je da bismo spoznali Božju volju za nas, a onda je slijediti kao Abraham — u vjeri i pouzdanju. Vidite, dakle, da je prvi ispit vjere došao za Abrahama vrlo rano — trebao je sve napustiti i otići u stranu zemlju. … Određeno vrijeme pratile su ga neke nepovoljne okolnosti koje su ga dovodile u teške situacije u kojima ga je Bog stavljao na kušnju. … Ali kada mu je Gospodin pružio spoznaju o vječnom životu, o obnovljenoj Zemlji koja će biti njegov dom, on je time bio zadovoljan. (Manuscript 19, 1886.; In Heavenly Places, 112; Manuscript Releases, sv. 10, 120,121)