“Bog je ljubav: tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu.” (1. Ivanova 4,16)
“Bog je ljubav.” (1. Ivanova 4,16) Njegova narav, Njegov Zakon je ljubav. On je to uvijek bio i uvijek će biti. “Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vječno stoluje”, čije su “staze od vječnosti”, On se ne mijenja. U Njega nema “promjene, ni zasjenjenja zbog mijene” (Izaija 57,15; Habakuk 3,6; Jakov 1,17).
Svaki je izraz stvaralačke sile očitovanje beskonačne ljubavi. Božja vladavina obuhvaća puninu blagoslova za sva stvorena bića. … Povijest velike borbe između dobra i zla, od svog početka na Nebu pa sve do konačnog uništenja pobune i iskorjenjivanja grijeha, izraz je i Božje nepromjenjive ljubavi.
Vladar svemira nije bio sam u svojem djelu dobročinstva. On je imao pomoćnika — suradnika koji je cijenio Njegove namjere i mogao dijeliti Njegovu radost u pružanju sreće stvorenim bićima. “U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga — i Riječ bijaše Bog.” (Ivan 1,1.2) … Krist, Riječ, jedinorođeni Božji Sin, bio je jedno s vječnim Ocem — jedne naravi, karaktera i namjere, jedino Biće koje je moglo sudjelovati u svim Božjim namjerama i savjetovanjima. …
Otac je preko svojeg Sina sudjelovao u stvaranju svih nebeskih bića. “Jer je u njemu sve stvoreno — sve na nebu i na zemlji … bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti, sve je stvoreno po njemu i za njega.” (Kološanima 1,16) … Ali Sin, Božji Pomazanik, “otisak njegove biti”, “odsjev njegova sjaja”, “koji svemir uzdržava svojom silnom riječi” ima vrhovnu vlast nad svima njima (Hebrejima 1,3). …
Budući da je Zakon ljubavi temelj Božje vladavine, sreća svih razumnih bića ovisi o njihovoj savršenoj usklađenosti s Njegovim načelima pravednosti. Bog želi da Mu sva stvorenja služe iz ljubavi, službom koja izvire iz poštovanja prema Njegovu karakteru. On ne nalazi zadovoljstvo u prisilnoj poslušnosti i On svima daruje slobodnu volju da Mu ona mogu dragovoljno služiti. (Patrijarsi i proroci, str. 15,16)