Božje vlasništvo

“Zato i ja njega ustupam Jahvi.” (1. Samuelova 1,28)
“Ana se iz Šila tiho vratila kući u Ramu ostavivši dijete Samuela da se uči u službi u Božjem domu, da ga podučava veliki svećenik. Od trenutka kad je dijete počelo shvaćati, ona je učila svojeg sina da ljubi i štuje Boga i smatra Ga svojim Gospodarom. Svakim poznatim predmetom koji ga je okruživao, ona je njegove misli nastojala usmjeriti na Stvoritelja. Majčina revnost nije prestala ni nakon rastanka s djetetom. Ona je svake godine vlastitim rukama pravila dolamicu za službu i kad je s mužem odlazila na službu u Šilo, davala ju je djetetu kao podsjetnik na njezinu ljubav. Svaka nit tog malog odjevnog predmeta bila je ispletena s molitvom da on bude čist, plemenit i vjeran. Ona za svojeg sina nije tražila svjetovnu veličinu, već je revno molila da postigne veličinu koju cijeni Nebo, da štuje Boga i blagoslivlja svoje bližnje. Kakvu je nagradu Ana primila! Kako njezin primjer potiče na vjernost! Svakoj su majci povjerene mogućnosti od neprocjenjive vrijednosti, beskonačno dragocjene i korisne. Ponizno vršenje dužnosti koje žene smatraju iscrpljujućom zadaćom, treba smatrati velikim i plemenitim djelom. Majčina je prednost da svojim utjecajem blagoslovi svijet i to će njezinom srcu donijeti veliku radost. Ona može poravnati put pred nogama svoje djece kroz svjetlost i tamu sve do slavnih visina. Ali samo ako u vlastitom životu nastoji slijediti Kristov nauk, ona se može nadati da će oblikovati karakter svoje djece prema božanskom uzoru. Svijet vrvi pokvarenim utjecajima. Moda i običaji vrše snažan utjecaj na mlade. Ako majka ne obavi svoje dužnosti učenja, vođenja i obuzdavanja, njezina će djeca prirodno prihvatiti zlo i okrenuti se od dobra. Neka svaka majka često prilazi Spasitelju s molitvom: ‘Nauči nas kako da odgajamo ovo dijete i što da činimo s njim.’ Neka obraća pozornost na upute što ih je Bog dao u svojoj Riječi i ona će prema potrebi primiti mudrost.” (Patrijarsi i proroci, str. 480)