Čovjek od akcije

“Pošto sam utvrdio vrijeme koje je odgovaralo kralju, pusti me da odem.” (Nehemija 2,6)
“Nehemija nije sjedio prekriženih ruku dok je preklinjao Boga za pomoć smatrajući da nema više nikakve brige ni odgovornosti u ostvarivanju svoje namjere da obnovi Jeruzalem. Razboritošću dostojnom divljenja i pomnim planiranjem, nastavio je pripreme kako bi osigurao uspjeh tog pothvata. … Primjer ovog svetog čovjeka treba poslužiti kao pouka svim Božjim ljudima da se nije dovoljno samo moliti u vjeri, već i marljivo i vjerno raditi. S koliko se teškoća susrećemo i koliko ometamo djelovanje Providnosti u našu korist samo zato što smatramo da razboritost, predviđanje i planiranje do najsitnijih detalja nema mnogo zajedničkog s vjerom. Ovo je velika pogreška. Naša je dužnost da njegujemo i koristimo svaku silu koja će nas učiniti uspješnijim radnikom za Boga. Ozbiljno promišljanje i zrelo planiranje i danas su ključni za uspjeh svetih pothvata kao što je bilo u Nehemijino vrijeme. … Ljudi molitve trebaju biti spremni na akciju. Oni koji su spremni i voljni, pronaći će načine i sredstva za rad. Nehemija ništa nije prepuštao slučajnosti. Sredstva koja nije imao tražio je od onih koji su mu ih mogli pružiti. Gospodin i dalje pokreće srca kraljeva i vladara u korist svojeg naroda. Oni koji rade za Njega trebaju iskoristiti pomoć koju ljudi, potaknuti od strane Boga, daju za napredak Njegovog djela. … Ovi ljudi možda ne osjećaju naklonost prema Božjem djelu, nemaju vjeru u Krista niti poznaju Njegovu Riječ; ali njihove darove zbog toga ne treba odbiti. … Dok god smo na ovome svijetu, dok god Božji Duh radi s ljudima, trebamo primati blagoslove, ali i prenositi. Mi trebamo svijetu prenijeti svjetlo istine koja je otkrivena u Pismu, a od svijeta trebamo primiti ono što je Bog zapovjedio ljudima da učine u korist Njegovog djela. … O kad bi kršćani mogli potpunije shvatiti da je njihova prednost i dužnost da njegujući ispravna načela, iskoriste svaku Nebom danu prigodu za unapređenje Božjeg kraljevstva na ovom svijetu.” (The Southern Watchman, 15. ožujka 1904.)