Čujem blejanje ovaca

“Kajem se što sam Šaula postavio za kralja: okrenuo se od mene i nije izvršio mojih zapovijedi.” (1. Samuelova 15,11)
“Dok su se Šaul i njegova vojska vraćali kući osokoljeni pobjedom, u kući proroka Samuela vladala je velika zabrinutost. On je primio poruku od Gospodina osuđujući Šaulovo ponašanje. … Prorok je bio duboko ožalošćen zbog kraljevog buntovnog ponašanja, plakao je i molio se cijelu noć da ova strašna presuda bude povučena. Božje kajanje nije kao ljudsko. ‘Ipak slava Izraelova ne laže i ne kaje se, jer nije čovjek da bi se kajao.’ Čovjekovo kajanje podrazumijeva promjenu mišljenja. Božje kajanje podrazumijeva promjenu okolnosti i odnosa. Čovjek može promijeniti odnos prema Bogu pokoravajući se uvjetima na temelju kojih može primiti božansku naklonost, ili se svojim vlastitim postupcima može naći izvan povlaštenih okolnosti, ali Gospodin je isti ‘jučer i danas i zauvijek će biti isti’ (Hebrejima 13,8). Šaulova neposlušnost promijenila je njegov odnos prema Bogu, ali uvjeti Božjeg prihvaćanja ostali su nepromijenjeni. Božji zahtjevi su i dalje ostali isti jer za Njega nema ‘ni promjene, ni zasjenjenja zbog mijene’ (Jakov 1,17). Prorok je sljedećeg jutra s boli u srcu pošao u susret zabludjelom kralju. Samuel se nadao da će Šaul nakon razmišljanja postati svjestan svojega grijeha i pokajanjem i poniznošću ponovno primiti božansku naklonost. Ali kad se načini prvi korak na putu prijestupa, taj put postane lak. Ponižen svojom neposlušnošću, Šaul je izišao u susret Samuelu s laži na usnama. Uzviknuo je: ‘Blagoslovljen da si od Jahve! Izvršio sam Jahvinu zapovijed.’ Zvuci koji su dopirali do prorokova uha opovrgavali su izjavu neposlušnog kralja.” (Patrijarsi i proroci, str. 529,530) “Šaul je nijekao svoj grijeh čak i dok su mukanje volova i blejanje ovaca objavljivali njegovu krivnju.” (Letter 12a, 1893.)