Darežljivost i ljubav prema Božjem djelu

5. 03. 2012.

„Zato Mojsije izda naredbu koju po taboru proglase: ’Neka više nijedan čovjek ni žena ne donosi nikakva priloga za Svetište!’ Tako ustave narod, te nije donosio novih darova.“ (Izlazak 36,6)

U hebrejskom sustavu od naroda se tražilo da njeguje duh darežljivosti u podupiranju Božjeg djela i u zadovoljavanju potreba siromašnih. Prilikom žetve i berbe, prvine uroda polja – žito, vino i ulje – trebale su biti posvećene kao dar Gospodinu. Rod od pabirčenja i rod na rubovima njiva bio je određen za siromašne. Prvine od striženja ovaca ili žetve žita trebale su biti prinesene Gospodinu, a bilo je zapovjeđeno da na blagdane udovice, siročad i stranci budu pozvani kao gosti. Pri kraju svake godine od svih se tražilo da polože svečanu zakletvu da će učiniti sve što je  Bog zapovjedio.

Te uredbe donio je sam Gospodin da bi narod zapamtio da Bog u svemu mora biti na prvom mjestu. Ovim sustavom darežljivosti podsjećao se da je njegov milosrdni Gospodin istinski vlasnik njegovih polja, stada i krda, da mu Bog nebeski šalje kišu i sunce u vrijeme sjetve i sabiranja ploda i da je sve što ima On stvorio. Sve je Gospodnje, a On je narod učinio upraviteljima svojih dobara.

Darežljivost Izraelaca prilikom gradnje Svetišta pokazuje duh dragovoljnosti koji nikad više nije bio nadmašen u Božjem narodu. Izraelci su se upravo oslobodili dugogodišnjeg robovanja u Egiptu, lutali su u pustinji; ali tek što su bili izbavljeni od egipatske vojske koja ih je slijedila na njihovom naglo započetom putovanju, Mojsiju je došla riječ Gospodnja: „Reci Izraelcima da me darivaju, a vi primajte darove u moju čast od svakoga koji daje od srca.“ (Izlazak 25,2)

Svi su davali dragovoljno, ne određenu svotu od svojeg dohotka, već velike dijelove cijelog svojeg imetka. Oni su to činili radosno, od srca Gospodinu. Time su Mu davali čast. Pa zar nije sve Njegovo? Zar im On nije dao sve što imaju? Ako je On tražio prilog, zar nije bila njihova dužnost da Onome koji im je sve dao vrate jedan dio? Nije bilo potrebno nikakvo nagovaranje. Narod je donosio čak i više nego što je bilo potrebno, pa mu je rečeno da prestane donositi jer je u riznici bilo više blaga nego što se moglo uporabiti. (Review and Herald, 17. listopada 1882.)