Ezekiel 19

13. 04. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 19”.

1 »A ti pronesi tužaljku za knezovima Izraelovim 2 i reci: ‘Što bijaše tvoja mati? Lavica među lavovima; ležala je među lavićima, hranila mladunčad svoju. 3 I podiže jednog od svojih mladunaca — lavić postade; i naučiv’ se plijen razdirati, stane ljude proždirati. 4 I narodi čuše za nj; uhvati se u jamu njihovu, i odvedoše ga u verigama u zemlju egipatsku. 5 A kad mati vidje da je uzalud čekala i da joj propade nada, uze drugog od svojih mladunaca i od njega lavića učini. 6 Krećući se među lavovima, i on lavić postade; i naučiv’ se plijen razdirati, stane ljude proždirati. 7 I upozna on njihove puste zgrade, i opustoši im gradove; i opustje zemlja i punina njezina od glasa rike njegove. 8 Tad se narodi iz pokrajina postaviše protiv njega sve uokolo i mrežu mu svoju razapeše; on se uhvati u jamu njihovu. 9 I metnuše ga u kavez u verigama, i odvedoše ga kralju babilonskom. Baciše ga u uze da mu se glas više ne čuje po gorama Izraelovim. 10 Mati tvoja bješe kao loza u krvi tvojoj, pokraj vode zasađena, rodna i granata od obilnih voda. 11 Imala je i jako pruće za žezla vladalačka, a rastom svojim izdigla se među gustim granjem; i pokazala se u svoj svojoj visini mnoštvom grana svojih. 12 Al’ u srdžbi bješe iščupana, bačena na zemlju, i istočni vjetar rod joj sasuši. Polomi se i osuši jako pruće njezino, oganj ga proždrije. 13 A sada je zasađena u pustinji, u suhoj i žednoj zemlji. 14 No izbije oganj iz pruća njezina, proždre njezine izdanke i njezin rod, te na njoj više ne bijaše snažna pruta za žezlo vladalačko.’« To je tužaljka, i ostat će tužaljka.