Glazba u špilji

9. 06. 2017.

“Duša moja prebiva među ljutim lavovima, među ljudima kojima su zubi koplja i strijele.” (Psalam 57,4 — Šarić)
“Ovo je iskustvo poslužilo da pouči Davida mudrosti. Ono ga je navelo da shvati svoje slabosti i nužnost neprekidne ovisnosti o Bogu. Kako je dragocjen utjecaj Božjeg Duha kada dođe na tjeskobnu i očajnu dušu hrabreći obeshrabrene, jačajući slabe i dajući hrabrost i pomoć umornim Gospodnjim slugama. O, kakav je naš Bog koji se nježno odnosi prema grešnicima i pokazuje strpljenje i nježnost u nevolji i kad nas svlada neka velika žalost! Svaka pogreška Božje djece znak je njihovog nedostatka vjere. Kad sjene obuzmu dušu, kad tražimo svjetlo i vodstvo, mi moramo podignuti pogled: iznad tame je svjetlo. David ni za trenutak nije smio pokazati nevjerovanje u Boga. On je imao razlog da Mu vjeruje. Bio je Gospodnji pomazanik i njega su u opasnosti štitili Božji anđeli. Bio je naoružan hrabrošću da čini prekrasne stvari i da je svoje misli skrenuo s teških okolnosti u kojima se našao i razmišljao o Božjoj sili i veličanstvu, imao bi mir čak i u dolini smrti. … David je među judejskim planinama tražio utočište od Šaulova gonjenja. Pobjegao je u špilju Adulam, mjesto koje se s malim snagama moglo obraniti protiv brojne vojske. ‘A kad su to čula njegova braća i sva njegova obitelj, dođoše onamo da mu se priključe.’ … U špilji Adulam obitelj se sjedinila u ljubavi i slozi. Jišajev sin je u pjesmi uz pratnju harfe mogao reći: ‘Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti!’ (Psalam 133,1) Okusio je gorčinu nepovjerenja od vlastite braće i sklad koji je sada zamijenio neslogu, donio je radost progonjenom srcu. Ovdje je David skladao pedeset sedmi psalam.” (Patrijarsi i proroci, str. 554,555)