Izbor naroda

“I eto vam sada kralja koga ste izabrali!” (1. Samuelova 12,13)
“Bog je preko Šaula Izraelu dao kralja prema njihovom vlastitom srcu, kao što je Samuel rekao kad je u Gilgalu Šaulu predao kraljevstvo: ‘I eto vam sada kralja koga ste izabrali!’ (1. Samuelova 12,13) Naočit, plemenita stasa i kneževska držanja, njegov je izgled bio u skladu s njihovom predodžbom kraljevskog dostojanstvenika, a njegovo osobno junaštvo i sposobnost vođenja vojske bile su kvalitete koje su oni smatrali najboljima za pribavljanje poštovanja i časti među narodima. Oni se nisu brinuli što njihov kralj ne posjeduje uzvišenije osobine koje ga mogu osposobiti da vlada pravedno i nepristrano. Nisu tražili onoga koji ima istinsku plemenitost karaktera, koji ljubi i poštuje Boga. Nisu tražili savjet od Boga u vezi s osobinama koje vladar treba imati da bi očuvao njihovu posebnost, svetu narav Njegovog izabranog naroda. Oni nisu tražili Božji, već vlastiti put. Stoga im je Bog dao kralja kakvog su željeli, čiji je karakter odražavao njihov. Njihova srca nisu se pokorila Bogu i božanska milost nije pokorila njihovog kralja. Oni će pod vladavinom ovog kralja primiti potrebno iskustvo da bi mogli uvidjeti svoju zabludu i vratiti se odanosti Bogu. Ipak, Gospodin nije prepustio Šaula samome sebi predavši mu odgovornost kraljevanja. On je poslao Duha Svetoga da počiva na Šaulu kako bi mu otkrio vlastite slabosti i potrebu za božanskom milošću. Da se Šaul oslonio na Boga, On bi bio s njim. Sve dok je Božja volja upravljala njegovom voljom, Bog je njegove napore mogao okruniti uspjehom. Ali kad je Šaul odlučio djelovati neovisno o Bogu, Gospodin više nije mogao biti njegov vodič te je bio prisiljen odbaciti ga. Tada je na prijestolje pozvao ‘čovjeka po svom srcu’ (1. Samuelova 13,14), ne nekoga koji je imao bezgrešan karakter, već onoga koji se umjesto da vjeruje sebi, oslanjao na Boga, koga je vodio Duh Sveti i koji se, kad je zgriješio, pokorio ukoru i popravio.” (Patrijarsi i proroci, str. 535,536)