Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 9”.
1 O, kad bi glava moja bila voda i oči moje izvor suza, da plačem danju i noću za pobijenima kćeri puka mojega! 2O, da u pustinji imam noćište za putnike, da ostavim svoj puk i odem od njih! Jer svi su oni preljubnici, zbor su nevjernički. 3 »I jezik svoj zapinju ko lȗk; laž, a ne istina prevlada u zemlji. Jer idu iz zla u zlo, a mene ne poznaju«, riječ je Gospodnja. 4 »Nek se svatko čuva bližnjega svojega i nijednomu bratu ne vjerujte; jer svaki brat napada podmuklo, a svaki bližnji hodi s klevetnicima. 5 I svatko vara bližnjega svojega i ne govori istinu; jezik svoj naučiše da govori laž, zamoriše se počinjajuć’ zlo. 6 Tvoje je boravište usred prijevare, zbog prijevare ne htjedoše mene upoznati«, riječ je Gospodnja. 7 Stoga ovako veli Gospod Nad Vojskama: »Gle, ja ću ih pretopiti i iskušati ih, jer kako da postupim prema kćeri puka svojega? 8 Jezik im je strijela ubojita, prijevaru zbori. Ustima svojim bližnjemu svojem govore o miru, a u srcu mu zamku spremaju. 9 Zar da ih zbog toga ne kaznim?« riječ je Gospodnja. »Narodu kao što je taj zar da se duša moja ne osveti?« 10 Udarit ću nad gorama u plač i jadikovku, i nad pustinjskim pašnjacima u tužaljku, jer izgorješe da nitko njima ne prolazi; i glas stada više se ne čuje. Od ptica nebeskih pa do stoke sve pobježe i nestade. 11 »I od Jeruzalema načinit ću gomilu, brlog zmajevski, a od gradova Judinih načinit ću pustoš bez žitelja.« 12 Koji je čovjek mudar da bi to razumio i komu su usta Gospodnja govorila da bi to objavio? Zašto zemlja propade i izgorje kao pustinja da nitko njome ne prolazi? 13 I reče Gospod: »Jer ostaviše moj Zakon što ga pred njih stavih i ne slušahu glasa mojega niti po njemu hodijahu, 14 nego iđahu za okorjelošću srca svojega i za baalima, čemu ih oci njihovi naučiše.« 15 Stoga ovako veli Gospod Nad Vojskama, Bog Izraelov: »Evo, ja ću ih nahraniti — puk taj — pelinom, i napojit ću ih vodom žučnom. 16 I raspršit ću ih među narode kojih ni oci njihovi nisu poznavali. I za njima ću slati mač dok ih ne zatrem.« 17 Ovako veli Gospod Nad Vojskama: »Promislite; i pozovite narikače — neka dođu; i pošaljite po najvještije — neka dođu! 18 I neka požure i uzdignu nad nama jadikovku, da iz očiju naših poteku suze i s vjeđa naših slije se voda. 19 Jer glas jadikovke čuje se sa Siona: ‘Kako smo razoreni, osramoćeni veoma; ta morali smo napustiti zemlju kad su nam nastane srušili.’« 20 Ipak, žene, čujte riječ Gospodnju i neka uho vaše primi riječ iz usta njegovih. I svoje kćeri naučite jadikovku, i svaka neka susjedu svoju nauči tužaljku. 21 Jer smrt se pope na prozore naše, uđe u naše palače, da istrijebi djecu s ulica i mladiće s trgova. 22 Reci: »Ovako govori Gospod: ‘I trupla ljudska padat će kao gnoj po otvorenim poljima i kao snoplje za žeteocem, a nikoga da ih skupi.’« 23 Ovako veli Gospod: »Neka se mudar ne hvali svojom mudrošću i neka se silan ne hvali silom svojom ni bogat neka se ne hvali svojim bogatstvom; 24 nego tko se hvaliti hoće, neka se hvali time što razumije i poznaje mene, da sam ja Gospod koji čini milosrđe, pravicu i pravdu na zemlji, jer to mi je milo«, riječ je Gospodnja. 25 »Evo, dolaze dani«, riječ je Gospodnja, »kad ću kazniti sve koji su obrezani a neobrezani: 26 Egipat i Judu i Edom i sinove Amonove i Moab i sve one u najdaljim krajevima, koji borave u pustinji. Jer svi su tȋ narodi neobrezani, i sav je dom Izraelov neobrezana srca.«